Dobio sam presudu prema kojoj je odvjetnica Jelena Dulčić iz Hvara osuđena jer je upućenim predstavkama na rad sutkinje Općinskog suda u Starom Gradu Jadranke Jeličić nastojala nanijeti štetu njezinoj časti i ugledu, odnosno teško je osramotiti. Presudu je najprije donio Općinski sud u Šibeniku i potvrdio je Županijski sud u Osijeku, no ostaje zaista nejasno kako oba suda nisu uočila da je predstavku odvjetnica Dulčić imala pravo napisati svima.
Naime, presuđeno joj je zato što je ‘isti podnesak – pritužbu dostavila istodobno Ministarstvu pravosuđa i predsjedniku Vrhovnog suda RH i predsjedniku Županijskog suda u Splitu‘ iako je kao odvjetnica znala da će Sudačko vijeće Županijskog suda u Splitu preispitati i odlučiti o ‘pritužbi, što znači, zaključio je šibenski sud, tj. sutkinja Dijana Jakoliš, da je odvjetnica Dulčić slanjem na preostala tri adresata očito postupala u namjeri da našteti časti i ugledu sutkinje Jeličić‘.
‘Nije korektno‘ žaliti se svima
Podnijela je predstavku na rad hvarske sutkinje na četiri adrese. Prvostupanjski sud osudio je odvjetnicu zato što ju je, kako je zaljučio, smjela podnijeti samo sudskom vijeću, a ne i drugim tijelima. Na temelju toga ustvrdio je da je to učinila kako bi osramotila sutkinju
Međutim, u Zakonu o sudovima (čl. 72. točka 6.) piše da su predstavke građana na rad sudova (odugovlačenje sudskog postupka, ponašanje suca ili drugog djelatnika suda ili obavljanje drugih službenih radnji) u nadležnosti Ministarstvo pravosuđa. Štoviše, na mrežnoj stranici Ministarstva stoji uputa kako uputiti predstavku, što znači da je zaključak suda o tome gotovo nevjerojatan jer ispada da sud uskraćuje pravo građanima (i odvjetnicima) da iskoriste svoje zakonsko pravo. Osim toga, kad je u pitanju predstavka upućena predsjednicima županijskog i Vrhovnog suda, u čl. 29., točka 9. i 30., st. 1. navedeno je da se predstavke šalju predsjednicima sudova. U tim člancima ne može se iščitati mora li se poštovati redoslijed (primjerice, da se najprije pošalje županijskom pa onda predsjedniku VS-a), ali tu dvojbu čitatelj može razriješiti ako ode na mrežnu stranicu DSV-a na kojoj piše da se predstavke mogu slati predsjedniku suda, predsjedniku neposredno višeg suda te predsjedniku VS-a. Dakle, odvjetnica Dulčić iskoristila je svoje zakonsko pravo, pa mi se čini da je sud donio odluku kao da komentira sukob između dvije posvađane osobe i ovoj koja se potužila na nekoliko adresa veli: ‘Pa znaš, žalila si se Peri, nije korektno što si se žalila i Mili.‘
Interesantno je pak da Županijski sud u Osijeku, odnosno predsjednik Vijeća Miroslav Jukić te članovi Damir Krahulec i Darko Krušlin, o ovom pitanju uopće ne raspravljaju, kao da ne postoji.
Sudovi pokazuju svoju moć
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.
Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; 01/6333-548; Adresa: Edis Felić, Lider, Savska 41, 10144 Zagreb
Usprkos tome odbijena je žalba odvjetnice Dulčić. Ali što se tiče tumačenja ‘zašto si se žalila Mili ako si već Peri‘, čini mi se da je to i za Županijski sud u Osijeku bilo previše, pa se toga nije ni dotaknuo (iako se odvjetnica Dulčić žalila i na taj dio presude). Takvo ponašanje pojedinih sudaca, pogotovo u posljednje vrijeme, kad svjedočimo raznim čudnim presudama, npr. novinarima (ili pak onoj iz slučaja u Orahovici, o čemu sam nedavno pisao u ‘Pravdi‘), sada već zaista zabrinjava. I mislim da ne pretjerujem jer ako izuzmemo devedesete, kad su suci pod pritiskom vlasti svašta presuđivali, skandaloznih sudskih presuda (iako je bilo pogrešnih) na temelju čudnih argumenata (poput onoga da je čovjek kriv jer su mu preci Srbi s Turcima došli u Hrvatsku) nije bilo mnogo. Do sada smo u trodiobi vlasti uvijek upozoravali na to da izvršna vlast (vlada) ostvaruje premoć nad zakonodavnom, pa i sudskom, što nije dobro jer te vlasti moraju biti neovisne. No u posljednje vrijeme i sudska vlast pokazuje svoju moć, o čemu svjedoči i ovakva presuda koja ignorira odredbe Zakona o sudovima. 
POST SCRIPTUM U sadržaj tužbe sutkinje Jeličić protiv odvjetnice Dulčić ne bih za sada želio ulaziti jer bi za opis trebalo više prostora nego što ga imam, ali iz presuda i upućenih žalbi razvidno je da je profesionalni odnos između sutkinje i odvjetnice narušen već od 2006. (to je pak posebna priča), što i u prvostupanjskoj presudi zaključuje sud kad kaže: ‘Po ocjeni ovog suda nema nikakve dvojbe da je osobna netrpeljivost između privatne tužiteljice i okrivljene prešla i na njihovu profesionalnu razinu, što je, uostalom, i dovelo do pokretanja ovog postupka.‘ Zato treba ipak s rezervom uzeti u obzir sudsku presudu da je Dulčić predstavkama htjela osramotiti Jeličić jer ako odvjetnica ne trpi sutkinju, očito je da ni sutkinja ne trpi odvjetnicu, što utječe i na njihov profesionalni odnos (kaže sâm sud), pa nije isključeno da u predstavci ima istine.