17. veljača 2018.

Investicijski optimizam: Hrvatska nije preko noći postala ulagački eldorado

Ne sjećam se kad je Hrvatskom defiliralo više investitora nego što je to ovih dana slučaj. Veliki fondovski igrači kibiciraju Agrokor, za tvrtke iz koncerna zainteresirani su i moćni mađarski biznismen Sándor Csányi, srpski kralj šećera Miodrag Kostić, javna je tajna da Coca-Cola želi Jamnicu i da je BAT zainteresiran za Tisak, od domaćih igrača u redu za Agrokorove tvrtke stali su najjači poput Adrisa, Atlantica, Podravke…, a tu su i brojni strani i domaći znani i neznani junaci. Rusi bi Inu, a Ameri im je ne daju. Borealis, PPD, a možda i Ina čekaju ulaz u Petrokemiju. Poljaci preuzimaju riječku luku, a Kinezi bi preuzeli zadarsku. Oko posrnulog Uljanika vrzmaju se Danko Končar, napuljska Palumbo Grupa, brodogradilište Fincantieri iz Monfalconea, nizozemska Damen Grupa…

>>>Četiri uloge Đina Šverka: Sindikalac, dioničar, nadzornik i poštar u Uljaniku

Svi oni imaju neke felere pa je predsjednik Uprave Gianni Rossanda izbavitelja potražio u veleposlanstvu Južne Koreje, iako je tanka teza za pronalaženje strateškog partnera baš tamo. Južnokorejski brodograditelji su, naime, izgubili bitku s Kinezima u gradnji jednostavnih brodova, pa bi ih ulaganje u Uljanik moglo naučiti gradnji sofisticiranih brodova. Klimavo, ali Rossanda bi lakše našao strateškog partnera izravno u Seulu ili Pjongjangu, samo da je tamo kao manekene umjesto istarskih političara odveo Janicu i Ivicu Kostelića. Kao da nije ništa naučio od Tomislava Mazala, koji je investitore za Đuru Đakovića tražio u Kanadi i Kuvajtu, pa kad ih nije našao morao je otići.

U moru (dez)informacija u ovom hibridnom ratu teško je odvojiti spinove od stvarnog interesa. Stoga nije dobro pumpati dokapitalizacijski optimizam bez pokrića. Hrvatska nije preko noći postala raj za investitore. Porezi su jednako visoki kao i ranije, razne dozvole čekaju se godinama, političari sve bezobraznije traže svoju pinku, nema pravne sigurnosti…

>>>Moratorij: Bolje da se ne svađamo oko onog o čemu se ne možemo dogovoriti

Pa, što se promijenilo? Investicijski svijet shvatio je koliko je hrvatsko gospodarstvo potkapitalizirano, o čemu smo nedavno pisali. Pa kad se to spoji s razdobljem rasta, najbolji je trenutak da se ispod cijene kupe tvrtke koje imaju šansu za preživljavanje. A ako i, primjerice, Uljanik ne preživi, strateškom partneru ostale bi basnoslovno vrijedne nekretnine u središtu Pule.