Može li Hrvatska bolje? To je pitanje koje se postavlja godinu dana nakon masovnog prosvjeda ‘Hrvatska može bolje’, organiziranog zbog zaustavljanja kurikularne reforme. Organizatori tog prosvjeda obilježit će 1. lipnja novim okupljanjem, netom nakon izbora dijela povjerenstva za nastavak reforme, koja se sad odvija pod nadzorom HDZ-ove politike i svjetonazora. Taj prosvjed nije jedini koji se počeo obilježavati. Eto male kronologije najznamenitijih hrvatskih prosvjeda.
6. svibnja 1991.
Prosvjed pred splitskom Banovinom izazvala je višednevna blokada i opsada Kijeva u Dalmatinskoj zagori, koje je danima te 1991. bilo bez vode, hrane i medicinske pomoći. Nezavisni sindikat Brodosplita pozvao je tada radnike da se upute pred Banovinu, a pridružili su im se građani i radnici iz svih splitskih poduzeća. Sa zgrade je skinuta jugoslavenska zastava, a istaknuta hrvatska, te je s transportera JNA iščupan mitraljez. Datum se obilježava svake godine.
30. srpnja 1991.
Prosvjed ispred zgrade Komande 5. Vojne oblasti majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA kad se Jugoslavija raspadala. Tada je Vlado Gotovac održao jedan od svojih i hrvatskih najznamenitijih govora: ‘I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima živjeti, izabrao bih smrt.’ Datum je i zbog uzroka i zbog Gotovčeva govora ostao zapisan u povijesti hrvatskog prosvjedovanja.
24. studenoga 1996.
Tog dana održan je najveći prosvjed u Zagrebu – podrška Radiju 101 protiv gašenja, kojim je Tuđmanova vlast htjela kazniti nepodobne ‘omladince’. Javnost je tada uspjela spasiti 101, a dvadeset godina kasnije na obljetnicu prosvjeda protiv (tadašnjeg) šefa HDZ-a došao je novi šef HDZ-a.
11. veljače 2001.
Najveći prosvjed u Hrvatskoj održan je te 2001. Na splitskoj rivi u znak podrške Mirku Norcu okupilo se 150.000 ljudi. Nakon toga HSLS je izašao iz koalicijske vlade. Tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader nije bio slučajno na Rivi. Bila je to uvertira u smjenu Račanove vlade, koja je ipak izdržala do kraja mandata 2003.
15. svibnja 2010.
Kulminacija prosvjeda protiv gradnje Horvatinčićeva centra Cvjetni ostala je zapamćena po uhićenjima – privedeno je više od sto prosvjednika, a pasivni otpor pružali su i tadašnji predsjednik Gradske skupštine Boris Šprem i tadašnji šef zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić. No Cvjetni je sagrađen i otvoren − naravno uz prigodne prosvjede − 7. travnja 2011. Ekološki aktivisti znaju se sjetiti tih ‘dana ponosa i slave’.
4. ožujka 2011.
Šetnjom 10.000 ljudi Zagrebom i još nekoliko tisuća drugim gradovima kulminirali su tzv. Facebook prosvjedi protiv Vlade. Prosvjedi su se ispuhali sami, a vlada Jadranke Kosor preživjela je sve do izbora potkraj godine.
1. svibnja 2013.
Globalno je najpoznatije evociranje radničkih prosvjeda u Chicagu, u kojima je 1886. šest radnika poginulo, 50-ak je ranjeno, a osmero osuđeno na smrt. Najveći noviji sindikalni prosvjed u Zagrebu održan je 2013. Pod geslom ‘Mijenjajte smjer’ na Trgu bana Jelačića okupilo se 20-30 tisuća ljudi. Organizatori su očekivali više, a vlast se bojala žešće eksplozije nezadovoljstva. No Bandićev grah u Maksimiru smirio je strasti i smanjio broj prosvjednika na Trgu.
20. listopada 2014.
Od jeseni 2014. do travnja 2016. branitelji su punih 555 dana kampirali u šatoru ispred Ministarstva branitelja na Savskoj cesti. Formalni razlog bilo je traženje ostavki ministra i njegovih suradnika, a stvarni je bio zahtjev za smjenu vlasti – premijera Milanovića i predsjednika Josipovića. Kad su to obavili, mogli su reći: ‘Oba su pala’.
U tih devet najdalekosežnijih prosvjeda zahtjevi su odmah ostvareni u samo dva slučaja − Radio 101 i šator na Savskoj. Dva prosvjeda iz 1991. dobila su epilog u ratu, a vlade Ivice Račana i Jadranke Kosor pale su poslije, na redovitim izborima.