Nejednakosti zbog spola na tržištu rada i poduzetništva povezane su i s dobi žena, stoga je u sklopu Liderove konferencije Žene u biznisu održana panel rasprava pod nazivom Godine su samo broj. Iako su nejednakosti zbog spola na tržištu rada prisutne, a izazovi brojni panelisti su pokušali dokazati da godine nisu nikakva prepreka.
Ana Barbarić Katičić, likovna umjetnica na pitanje jesu li godine samo broj vrlo ležerno je izjavila kako za nju definitivno jesu te kako ima sreće jer je likovna umjetnost privilegirana kada su godine u pitanju.
>>> FOTO: Počela sedma Liderova konferencija Žene u biznisu
- Prema mom iskustvu godine zaista i jesu samo broj. Moj put je malo drugačiji, prvo sam diplomirala pravo, radila neko vrijeme kao pravnica i tek pred pravosudnim ispitom odlučila sam otići na prijemi ispit na Akademiju likovnih umjetnosti. Na Akademiji sam ostala trudna, no nije bilo teško. Imala sam puno muških kolega i profesora i imala njihovu neopisivu podršku.
Od kada sam na Akademiji volim velike formate, spajam velike kompozicije i uz pomoć meni dragog kolege oblikovala sam Nagradu za najbolje igrače pojedince, kazala je Barbarić Katičić čija djela se nalaze u Muzeju krapinskih neandertalaca i Muzeju u Kninu uz niz zidnih slika.
Mate Janković: U ugostiteljstvu godine nisu samo broj
Kada je riječ o godinama Mate Janković, chef i konzultant smatra kako su u njegovoj profesiji godine itekako važne jer da bi se bavio ugostiteljstvom na svakodnevnoj bazi moraš biti fizički i psihički jak.
- Žena ima u kuhinji. U profesionalnom smislu, njihov put je teži jer žene su fizički slabije od muškaraca. Kuhanje je nemilosrdno, troši vas u fizičkom i psihičkom smislu, to radimo sedam dana tjedno bez odmora i niste slobodni nikada, rekao je Janković koji je u ugostiteljsku školu krenuo na nagovor obiteljskog prijatelja kada to još nije bilo popularno na razini na kojoj je danas.
>>> Helle Muller Petersen – Žena čiji je rad ostavio neizbrisiv trag od Europe do Azije
- Sada mediji populariziraju kuhanje i hrana dobiva na značaju. Ljudi su počeli paziti na svoje zdravlje, odnosno što jedu i piju. Kada sam upisivao školu devedesetih i kada sam ušao u kuhinju u njoj su se nalazile samo žene, polako se ta situacija s godinama mijenjala, ispričao je Mate te naglasio kako je za posao kuhara potreban jak karakter, ali je priznao kako su žene u poslu ipak lojalnije.
- Kada sam bio poslodavac, ključne funkcije su imale žene i to jer su manje podložne svađi, ne pucaju kada je teško i puno su lojalnije. Kod mene uvijek rade i muškarci i žene. Gostima je interesantno vidjeti kako surađuju. Osobno uživam radeći u tom miksu, izjavio je Janković koji je zaključio kako godine u ugositeljstvu nisu samo broj, ali istaknuo je i kako je, kao i u svakom poslu, veoma važno znanje.
>>> Ingrid Vandervelt: Kad sam izgubila sve, razmišljala sam i o samoubojstvu
Kaja Pavlinić: Najgore mi je kada ljudi s 20 godina kažu kako su razočarani u život
Kaja Pavlinić je studentica i voditeljica projekta Integritas te vrlo je odlučna u svojim ciljevima i krši sve predrasude o godinama.
- Imam samo 21 godinu i od srednje škole se bavim društveno korisnim radom, oduvijek sam imala želju pridonositi društvu. Prije tri godine sam dobila priliku da odem u Ameriku, gdje sam shvatila da ne želim svoj život provoditi po birtijama, već da želim pridonositi. Kao nestranačka osoba želim pokazati mladima da se može uspjeti i ako nisi član neke stranke, kazala je Kaja te pobliže objasnila što je to Integritas.
>>> Jurčić: Zašto prihvaćamo da je u kući žena gazda, a na poslu ne
- Integritas je antipolitički projekt koji želi osvijestiti mlade o korupciji. Kroz naviku stjecanja uspjeha na lakši način nepotizmom dobivamo neke poslove, a kasnije ne znamo kako obavljati određene poslove.
- Frustrirala me korupcija. U Americi sam vidjela koliko je to rašireno i s prijateljima studentima radim i dalje na tom projektu, čisto da se vidi koliko studenti prepisuju. Ne prilazimo im oštro u naređivačkom smislu da je to loše i da to ne rade, već ih na prijateljski način okupljamo i educiramo kroz društvene mreže, rekla je Pavlinić koja ne razumije zašto su mladi razočarani i odlaze van granica Hrvatske, ona smatra kako se svatko mora potruditi kako bi pridonosio društvu te na kraju uspio.
- Među kolegama je pola onih koji žele studirati vani, a pola onih koji žele ostati. Najgore mi je kada kažu sa svojih dvadeset godina kako su razočarani sa životom. Pa nije rješenje otići u Njemačku, svima je bilo koliko toliko teško, neće nas u Njemačkoj dočekati otvorenih ruku i dati nam novac, a da ne radimo, rekla je Pavlinić i izazvala veliko odobravanje iz publike.
Nikolina Sesar: Jednako bi mi bilo teško i da sam muškarac
Nikolina Sesar iz KBC-a Sestre milosrdnice prva je neurokirurginja u Hrvatskoj, a kada je položila specijalistički ispit ističe da nije bilo novina koje to nisu prenijele, što smatra žalosnim. Objašnjava da je vani normalna stvar da postoje doktori svih profila i spolova.
- Znak da se trebaju raditi ovakvi kongersi je pokazatelj da diskriminacija postoji. Zašto ne bi napravili kongres Muškarci u biznisu? Zato što tamo ne bi imali o čemu pričati. Nismo mi žene paraolimpijci pa da o nama morate pričati – ajme gle ti nju!, našalila se Sesar.
>>> Helle Müller Petersen: Uspješne žene moraju se udati za pravog muškarca
O tome kako joj je bilo kao ženi dobiti specijalizaciju neurokirurgije ističe da bi bilo jednako teško i da je muškarac.
- Ono zbog čega je meni bilo na neki način teže, premda se ne želim žaliti, je bila činjenica da ulazim u muški svijet. Sada više nisam jedina ima nas još, ali zamislite sebe u godinama u kojima sam ja tada bila, dakle 25, s hrpom muškaraca koji su imali zavidna znanja. Ali malo po malo, nitko od njih me više ne može fascinirati iskustvom, jedino me fascinira njihovo samopouzdanje i hrabrost, a to je ono što nama ženama nedostaje. Gledam danas naše djevojke i mladiće, pogotovo mlade žene, oni uopće nemaju samopouzdanja, priznaje Sesar.
Mladenka Šarić: Cure, ne bojte se ničega!
Na pitanje koja je razlika između žena i muškaraca starijih od 50 godina Mladenka Šarić, predsjednica udruge 50+ odgovara da je i jednima i drugima jednako teško.
- Razlika je u tome što smo se mi žene odlučile brinuti za druge žene. Kada i jedni i drugi izgube posao postaju nevažni u društvu, a mi radimo na tome da im kažemo da ni od koga ništa ne očekuju već da se oslone na sebe, da budu sposobni ostati na svojim nogama, objašnjava Šarić.
>>> Boris Jokić: Na svim razinama obrazovanja žene postižu bolje rezultate od muškaraca
Na pitanje jesu li godine samo broj, Šarić odgovara da jesu i objašnjava da, ako osoba ima ideju i san koji želi slijediti, pedesete godine su pravo doba kada to treba napaviti.
- Žene su se ranije sramile svojih godina, a danas s ponosom govore koliko imaju godina jer time šalju poruku da imaju iza sebe golemo iskustvo, a ispred sebe energiju. Međutim, moramo biti svjesni da u društvu postoje žene koje se tako ne osjećaju i kojima se prilike ne otvaraju, mislim da svi iz svoje pozicije moramo raditi kako bi se te stvari mijenjale. Mojoj generaciji i starijim generacijama poručujem: ‘Cure, ne bojte se ničega‘, naglasila je Šarić.
Pišu: Maja Brkljač i Astrid Elizabeth Pavleković