Ima nas svakakvih, i to svuda, čak, da prostite, i među radnicima. Poslodavac nikad neće otpustiti dobrog radnika, ali mu glavobolju može zadati situacija kad želi otpustiti lošeg, a boji se to izvesti jer bi mogao biti obilježen kao vlasnik koji šikanira radničku klasu.
Ali kao što ni svi vlasnici tvrtki nisu loši poslodavci, tako ni svi radnici nisu dobri na svojim radnim mjestima. Pritom treba naglasiti da ovdje nije riječ samo o zabušantima; jer kao što kaže Vedran Gavrilović, direktor tvrtke za računovodstvo, financije i konzalting Benko Kotruljić, ima i takvih radnika koji su dobri u svom poslu, ali stvaraju loše međuljudske odnose, što na kraju poslodavca natjera da im da otkaz. To je vrlo sklizak teren za poslodavca i nije rijetkost da se mnogi ustručavaju povući takav potez.
– Otpustiti radnika, bio dobar ili loš, nemoguća je misija zbog lošeg Zakona o radu, koji je naslijedio mnogo od socijalističkog zakona, a koji je jako štitio radnika. Aktualni Zakon o radu je rigidan, a morao bi biti fleksibilniji i upravo zbog toga dosta poslodavaca zapošljava radnike na određeno vrijeme jer žele provjeriti njihove radne sposobnosti i kako se uklapaju u sredinu – objašnjava Gavrilović.
Danko Sučević, suvlasnik tvrtke za računovodstvo i konzalting Infokorp, u jednoj svojoj kolumni u Jutarnjem listu naveo je da, kao i većina hrvatskih poslodavaca, nove zaposlenike zapošljava na određeno vrijeme jer u sadašnjem okviru radnog prava ne vidi kako bi moglo biti drugačije. Taj stručnjak za krizni menadžment ističe da prema Zakonu o radu poslodavac s više od dvadeset zaposlenika praktički ne može otpustiti radnika koji je lijen, spor, neljubazan ili ima neku drugu osobinu koja sprječava kvalitetnu suradnju s kolegama ili nije u skladu s prihvaćenim načinom ponašanja, a nije objektivno dokaziva.
Ako sud ne poništi
Čak i kada postoji objektivno dokaziva osobina, poslodavac je dužan prvo poduzeti sve što može kako bi tu osobinu popravio edukacijama ili mentoriranjem, a ako ni to ne uspije, mora radnika prekvalificirati za neko drugo radno mjesto, prilagoditi radno vrijeme, promijeniti organizaciju rada… Tek nakon što je sve to napravio može dati osobno uvjetovani otkaz i nadati se da ga sud neće poništiti. Sučević ističe da gotovo sve ugovore na određeno naposljetku ipak pretvori na neodređeno, jer se uvjeri da su mu zaposlenici dobri radnici koji ne stvaraju loše odnose u tvrtki.
Dva tipa razlaza
Na web-stranici tvrtke Benko Kotruljić objašnjena su dva tipa prestanka ugovora o radu: jedan je izvanredni otkaz i u tom ga slučaju obje strane mogu iskoristiti bez poštovanja otkaznog roka i to zbog teške povrede u roku od 15 dana otkad je nastupio neki događaj. Ako je otkaz uvjetovan nedopuštenim ponašanjem radnika, njega se mora pismenim putem upozoriti (izdati opomenu) i najaviti mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede, ali valja naglasiti da radnik u tom slučaju mora dobiti priliku iznijeti obranu.
Druga je vrsta otkaza redoviti prestanak radnog odnosa, za koji poslodavac mora imati opravdan razlog.
Među opravdanim razlozima su poslovno uvjetovan otkaz (prestaje potreba za određenim poslom iz gospodarskih i/ili drugih) razloga, zatim tu je i osobno uvjetovan otkaz (radnik ne može izvršavati svoje obveze zbog određenih trajnih osobina), a isto tako radnik može dobiti otkaz ako nije zadovoljio na probnom radu. U Benku Kotruljiću napominju da je poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo onda ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima i u tom slučaju ne smije na istim poslovima zaposliti drugog radnika u sljedećih šest mjeseci.
Trik s viškom radnika pročitajte u posebnom prilogu HR u RH u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.