Aktualno Preporučeno Stavovi

Kako globalni biznis odgovara na političko dizanje žica i zidova

Ovu će godinu obilježiti nekoliko bitnih događaja iz političke i gospodarske sfere, bilo onih koji se odnose na svjetske trendove bilo onih koji se odnose na ‘domaći’ teren – Europsku uniju, ili lokalni – Hrvatsku. Silnice koje djeluju veoma su disonantne i u utječu znatno na strateške odluke u sljedećemu srednjoročnom razdoblju svih gospodarskih subjekata koji posluju u više članica Unije ili u susjedstvu. Na ‘domaćem’ terenu, u EU, vlada vrlo velika kriza identiteta i mogućih strateških smjerova za razvoj integracije. Novi predsjednik SAD-a nije sklon jačanju bilo kakvih sporazuma, što je u izravnoj koliziji s dosadašnjim smjerom EU. Rusija nije zadovoljna gospodarskim sankcijama EU i želi zaštititi svoje interese slabeći asocijaciju te pokušavajući pregovarati izravno s pojedinim članicama, podupirući one politike koje odgovaraju njezinim interesima te ulažući, direktno ili indirektno, u važne industrije u regiji.

Dvojbe za poduzetnike

Unatoč velikim političkim izazovima i dvojbama lideri u poslovnom svijetu sve više igraju na kartu kapitalnog ili interesnog povezivanja i umrežavanja protoka robe, ljudi i novca.
U svakoj zemlji EU jačaju težnje za kontrolom vlastitih resursa, povećanim državnim utjecajem na ‘strateške’ industrije/poduzeća te dodatnom zaštitom osnovnih izvora (voda, hrana, energija) i industrijskih grana s velikim udjelom u BDP-u. Brexit je jasna posljedica silnica koje utječu na stanje duha glasača u Uniji i prosječnog Europljanina. Nekako se jasnije kvantificiraju njegovi troškovi za Ujedinjeno Kraljevstvo nego što se itko usudi kvantificirati buduće dobitke te države izvan Unije. Osim smanjenoga priljeva stranaca, nebritanaca, što je vjerojatno korisnije za nacionalni ponos nego za nacionalnu ekonomiju. Slična je situacija sa žicom na slovenskoj granici i zidom na mađarskoj. U isto vrijeme činjenice govore u prilog asocijacijama i sporazumima; mogu se kvantificirati i jesu kvantificirane, ali svaki brak iz interesa ima cijenu – manjak ljubavi i dugoročni osjećaj nesigurnosti te nostalgiju za starim ljubavima. A stare su ljubavi američka Peta flota pokraj Dubrovnika, K und K monarhija, Britansko Carstvo, SSSR, Osmansko Carstvo, Jugoslavija, velike i jake nacionalne države (a gotovo je svaka u jednom trenutku povijesti bila veća nego što je upravo sada)… U takvu neizvjesnom kolopletu političkih težnji poslovni čovjek mora prosuditi o nekoliko dvojba:

• Hoće li se i kad EU raspasti i kako to može utjecati na poslovanje tvrtki koje imaju podružnice u više zemalja EU, posebice banaka ili uslužnog sektora u RH?
• Do kada će trajati sankcije EU prema Rusiji?
•  EU više ‘ne voli’ strance, ali tko će raditi u uslužnim djelatnostima npr. na Jadranu?
• Je li u ovom trenutku uputno širiti ili sužavati poslovanje? I ako se širi, treba li to činiti prema ‘starim ekonomijama’ Zapadne Europe ili potencijalno brzorastućim ekonomijama Afrike, Azije, Kine, Indonezije?

Lideri se umrežavaju

Najvjerojatniji točni odgovori mogu se naći ako se promatra ponašanje pojedinih konkurenata koji su broj 1 u skupini ravnopravnih sudionika (engl. peer group):

• Lidl&Schwarz iduće godine ulaze na tržište Srbije, ali i SAD-a, s novim hibridnim formatom trgovina od 1600 m2 koje više nalikuju na supermaket nego na diskontera.
•  Nestlé zatvara tvornice u Austriji i racionalizira poslovanje.
•  Peugeot je kupio Opel od GM-a i postao jedan od najvećih proizvođača automobila.
•  Južnoafrički fondovi investiraju u regiju kupujući šoping-centre i nekretninske projekte.
•  Novi Zeland i Danska vape za radnom snagom i spremni su ponuditi velike ustupke da je dobiju.
• I  najveći proizvođači piva ulaze u proizvodnju u zanatskoj (engl. craft) niši, koja iznadprosječno raste.
• I ndijski BDP prošle je godine rastao za više od sedam posto, a kineska poduzeća u inozemstvo su invesitrala više od 200 milijardi dolara.
•  Amazon je kao e-trgovac postao jedan od 10 najvećih trgovaca u svijetu; dok Tesco i Carrefour kao nekad najveći klasični trgovci EU stagniraju, njemački Lidl&Schwarz (94 milijarde dolara) i Aldi/Hofer (82 milijarde dolara) nezaustavljivo rastu.
•  Talijanske državne banke, posebice najstarija na svijetu, toskanska Monte dei Paschi di Siena, bit će sanirane novcem poreznih obaveznika.

Unatoč velikim političkim izazovima i dvojbama mogli bismo zaključiti: ‘business as usual’ – što je i najvažnija dodatna posljedica trgovine i asocijacija – interesno povezivanje i umrežavanje protoka robe, ljudi i novca.

Komentari