Na Liderovoj konferenciji Energetska budućnost Hrvatske održan je okrugli stol Razvoj tržišta prirodnog plina koji je vodio Davor Štern. On je naglasio da su se pojavila mnoga kontroverzna pitanja o nafti, plinu i obnovljivim izvorima energije, te budućnosti energetskog tržišta.
Darinko Bago: Hrvatska postaje marginalna zemlja u energetskom smislu
Zoran Miliša iz RWE Energija, jedne od najvećih energetskih kompanija u Hrvatskoj, ističe da kad je riječ o razvoju hrvatskog tržišta plina nismo još uvijek spremni prihvatiti ni mentalno niti regulativno promjene.
- Mora se na tom dijelu poraditi mnog više, liberalizacija tržišta kućanstva nije u potpunosti primijenjena – kaže Miliša.
Prema mišljenju Miliše budućnost opskrbe plina je u okrupnjivanju opskrbljivača na tržištu kojih bi trebalo ostati samo tri-četiri. Marin Zovko iz Plinacra je podsjetio da u posljednjih sedam-osam godina pada potrošnja plina, troši se gotovo milijardu metara kubičnih plina, ali je Plinacru cilj povećati potrošnju i osigurati opskrbu plina kroz vlastiti sustav.
Emil Wein iz Geoplina, najveće slovenske tvrtke koja se vidi i kao regionalni igrač u opskrbi plina, istaknuo je da su Slovenija i Hrvatska kad se radi o liberalizaciji tržišta plina u istoj situaciji, Hrvatska ipak u nešto boljoj. Također ističe da su obje države u prednosti jer su na tranzitnom putu do Austrije koja se trudi regionalnu moć iskoristi.
Postavljeno je i pitanje o izgradnji LNG, te koja je budućnost Ine u novim okolnostima. Mirko Lukić iz Ine je istaknuo da je ta kompanija najveći dobavljač i proizvođač prirodnog plina. Više od 50 posto prirodnog plina je domaće proizvodnje, a do kraja ove godine počet će eksploatacija plina u tri plinska polja u Međimurju pa će tržište biti opskrbljeno s još 15-17 posto domaćeg plina. Ivica Jakić tvrdi da treba iskoristi poziciju Hrvatske i sagraditi LNG jer ćemo tako sprovesti plin iz drugih država na tržište EU, ali i povećati broj korisnika plina u HR.
Hrvoje Sagrak iz Infodoma, govorio je o zaštiti kritične infrastrukture u energetskom sektoru i EU regulativi bez čega se ne može osigurati budućnost energetskog sektora. Iako je sve regulirano zakonom, mora se uspostaviti međuovisnost državnih dionika i industrije i promjena koncepcija. Nenadane opasnosti nisu više negdje daleko, mogu pogoditi bilo koga. Nenadanost događaja traži brzinu reakcije – treba djelovati u uvjetima smanjenih resursa i odlučivati na temelju manjih informacija i održavati ljudsku dimenziju, te imati predviđene automatske strukture za djelovanje. A u to trebaju biti uključeni svi od nacionalne do lokalne razine.
Goran Krajačić s Fakulteta brodogradnje i strojarstva tvrdi da je hrvatska pamet u stanju izgraditi moderni energetski sustav 21. stoljeća te da su projekti obnovljivih izvora energije na FSB razvijani prije 20 godina, ali nisu realizirani. Istraživan je razvoj obnovljivih izvora energije na otocima i Krajačić je naveo primjer Mljeta, prvog zelenog otoka na svijetu.
- Budućnost energije nije više u proizvodnji i opskrbi, ona mora biti u potrošnji. Energetska tranzicija znači instaliranje pametnih sustava koji povezuju centraliziranu prozivodnju s potrošačima – kaže Krajačić ističući primjer Danske u kojoj je energetika nositelj razvoja gospodarstva.
Isto može postići i Hrvatska.