Ekonomski analitičar, sveučilišni profesor, bivši političar i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić smatra da hrvatska ekonomija ne ide u dobrom smjeru te da nedavno predstavljene mjere za ukidanje različitih gospodarskih nameta, koje bi gospodarstvu uštedjele više od 600 milijuna kuna, nisu ništa više nego socijalne mjere. Tako se, kaže u intervjuu za Lider, ne stvara nova dodana vrijednost u proizvodnji, već se samo postojeća preraspodjeljuje. Dio razgovora bio je posvećen i monetarnoj politici.
Prošle godine, na primjer, Milan Bandić predlagao vas je za svoga kandidata za guvernera. Biste li takav izazov prihvatili da je bilo prilike?
– Moja monetarna politika, premda imam privatno dobar odnos s guvernerom Vujčićem, definitivno ne bi bile ista kao HNB-a. Dobru monetarnu politiku obilježavaju količina domaćeg novca i kamatna stopa, a za konkurentnost nacionalnoga gospodarstva najjači instrument je tečaj. A tu je još 1993. politikom niskog i fiksnog tečaja napravljena medvjeđa usluga gospodarstvu. Mi smo bili u ratu, tranziciji, nismo imali efikasnost svjetske ekonomije, a nismo mogli postići ni produktivnost kao drugi. Tada smo postojeću konkurentnost do boljih dana mogli održavati politikom tečaja, ali toga smo se odrekli, a na tome HNB i danas ustrajava. Danas kad je ekonomija premrežena pravilima različitih organizacija od WTO-a do Europske unije, ne možete se ni s čim igrati mimo tih pravila, a mi smo se još zacementirali tečajem i zadavili gospodarstvo. Tečajna politika je napravila mnogo više štete gospodarstvu nego rat. Ali to nije bila jedina pogreška, problem je što se hrvatska država nije financirala hrvatskim novcem, pa smo se zaduživali u inozemstvu. HNB je dopustio i deviznu klauzulu, pustivši uljeza u svoju ekonomiju. To se nije smjelo dogoditi. To je stvorilo javni i vanjski dug. Danas devalvacija sama po sebi ne bi ništa riješila, barem ne ad hoc. No u pet do 10 godina ona bi donekle uravnotežila tečaj.
Znači, zamjerate guverneru Vujčiću što toliko štiti tečaj?
– Svi guverneri imaju direktive što ne smiju napraviti i što moraju napraviti, ali između te dvije granice postoji veliko područje koje se može iskoristiti za nacionalne interese. Hrvatska narodna banka ne štiti kunu, nego euro. Euro uvelike obavlja funkcije nacionalnog novca u Hrvatskoj umjesto kune. Uz industrijsku revoluciju i državni suverenitet nacionalni je novac najjači instrument razvoja nacionalnoga gospodarstva. Nacionalni novac slika je nacionalnoga gospodarstva, a mi imamo jaku kunu i najslabije gospodarstvo u Europskoj uniji. To je paradoks na prvi pogled, a bit je da kuna ne obavlja funkcije novca u Hrvatskoj. To je odgovornost HNB-a.
No nedavno je dobio nagradu za najboljega guvernera Europe.
– Boris je super što se obrazovanja i znanja tiče, ali baš da je najbolji guverner, s tim se ne bih složio. Dobio je nagradu za ono što od nas očekuje svijet, ne za zaštitu nacionalnih interesa. Pa mi smo na dnu Europe, a dio zasluga za to je i na fiskalnoj i monetarnoj politici. Sve zemlje vode odgovorne fiskalne i monetarne politike, Hrvatska ne.
Što mislite o uvođenju eura?
– Protivim se uvođenju eura, jer mi ne pratimo produktivnost Europe. Mi već sad bilježimo pad proizvodnje i odljev ljudi jer kod nas nema posla. Ako u takvoj situaciji uvedemo euro, možemo reći da ćemo zacementirati postojeću lošu politiku, a ni Hrvatske u ekonomskom smislu više neće biti. Oni koji nešto znaju, otići će u inozemstvo, ono malo poslova što će ostati bit će loše plaćeni i Hrvati ih neće htjeti raditi. Za trgovce, bankare i strani kapital to će biti ‘jackpot‘, u istoj valuti i kupuju i prodaju, imaju čistu računicu. Proizvođači nemaju šanse, jer uz domaće troškove koji će rasti morat će se prebaciti na materijal iz inozemstva, što znači da će domaći dobavljači morati stavljati ključ u bravu. To će domaće proizvođače svesti na doradne poslove, a tu su plaće kmetovske pa će se iseljavanje nastaviti.