Darko Ranogajec, čelni čovjek Omco Grupe sa sjedištem u Belgiji i Omco Hrvatske, u Humu na Sutli, kompanije čija je osnovna djelatnost proizvodnja staklarskih alata, uspio je ne samo od svoje karijere napraviti globalnu priču već je i od jedne mala alatnice sa približno 100 radnika napravio jednu od najvećih svjetskih kompanija za proizvodnju alata za ambalažno staklo. Nekadašnju tvornicu Straža-Alatnica povezao je još prije 20 godina sa strateškim partnerom, Omco grupacijom iz Belgije. U trenutku ulaska u grupu hrvatska tvornica je bila najmanja, da bi tijekom godina došla do vodeće pozicije, s više od 50 posto ukupne proizvodnje te je danas najveća tvornica takvog tipa proizvodnje na svijetu, s najmodernijom tehnologijom i opremom. Takvim rastom i Omco kao grupa je preuzela vodeću poziciju u svjetskom okviru.
Kada zbrojite vaša iskustva sa svih svjetskih tržišta, možete li napraviti neku paralelu o načinu uspona u karijeri na lokalnoj (hrvatskoj) I globalnoj razini? Je li, po vašem mišljenju, mlađoj generaciji menadžera lakše pristupiti globalnom tržištu rada I zbog čega?
Na globalnom tržištu uspon u karijeri isključivo je vezan za kompetencije i ostvarene rezultate na prethodnom radnom mjestu. Što se više ‘penjete‘, spektar kompetencija se širi i paralelno se uspostavlja puno više parametara mjerenja uspjeha. Tržište rada se znatno promijenilo unatrag dvije do tri godine, ali još je značajnije za strukturu menadžera to da su brzo napredovale nove moderne tehnologije pa su se u skladu s time mijenjale kompetencije, ali su se i znatno ubrzavali procesi u upravljanju i donošenju odluka. U kombinaciji ta dva elementa stvorilo se više prostora za mladu generaciju ljudi koji preuzimaju vodeće pozicije u kompanijama.
Koje su danas ključne vještine koje se globalno traže od menadžera?
Menadžer je sve više motivator ljudi, komunikator koji može brzo i na dobar način svojem timu prenijeti dinamiku tržišta koja je sve veća. Danas je menadžer čovjek rizika više nego ikada prije jer je vrijeme za donošenje odluka sve kraće.
Koji je bio vaš prvenstveni motiv za odlazak u inozemstvo?
Motiv koji me je vodio je svako bio osobni izazov, želja za dokazivanjem i na neki način potvrđivanje sebi i drugima da je takav uspjeh moguć. U vrijeme kad sam odlazio nije baš bilo uobičajeno da Hrvat zauzme vodeće mjesto u europskoj korporaciji i ta doza izazova je bila više nego dovoljna. Drugi veliki motiv je bio u saznanju da ću na taj način moći još više pomoći hrvatskoj kompaniji u kojoj sam do tada radio, da se brže i više razvija.
Što ste svojim odlaskom prvenstveno dobili, a što izgubili?
Dobio sam mogućnost da naučim puno, da savladam drugu razinu upravljanja i rukovođenja, upoznam poslovne procese na višoj razini, dakle veliko novo poslovno i životno iskustvo. Dobio sam ekonomsku sigurnost, ali izgubio slobodno vrijeme i kontakt s ljudima, kao posljedicu mog izbivanja.
Možete li izdvojiti neke prednosti i nedostatke činjenice da dolazite s ovog podneblja?
Postojala je doza rezerve kod ljudi u poslovnom okruženje prema činjenici da netko dolazi iz male i nepoznate zemlje, no vrijeme je to promijenilo i danas ne osjećam više razliku. Prednost koju sam imao bio je drukčiji način razmišljanja u situacijama u kojima se traži kreativno rješenje za neki problem. Novo okruženje je bilo vrlo organizirano, ali ne i kreativno u rješavanju nepredviđenih, novonastalih situacija.
Koji su trenutno najveći izazovi s kojima se suočavate?
Najveći izazovi su savladavanje razlika u kulturama rada i ponašanja prilikom upravljanja kompanijom u kojoj radi sedam različitih nacionalnosti. To pogotovo dolazi do izražaja prilikom integracije neke nove kompanije nakon akvizicija ili kod otpuštanja ljudi tijekom zatvaranja pojedinih tvornica u Grupi.
Što biste izdvojili najvećim uspjehom u karijeri?
U relativno kratkom vremenu poslovanje lokalne kompanije u Hrvatskoj povećao sam za više od deset puta, stupio kao prvi stranac u povijesti kompanije na vodeću poziciju u Grupi i uspio ukupno poslovanje Grupe dovesti do razine na kojoj trenutno pokrivamo 20 posto svjetskog tržišta. To nije uspjelo nijednom od mojih prethodnika na toj poziciji i nikome u industriji u kojoj radim. To mi daje motiv za dalje, pruža mi satisfakciju za sve izgubljeno ili sve napore koji su uloženi u prošlom vremenu. Ovime samo želim reći da i ljudi iz male zemlje mogu uspjeti na europskom tržištu i postići uspjeh.