U aktualnom tiskanom izdanju Lidera objavili smo tekst o uspješnim hrvatskim menadžerima u inozemstvu. Pripremili smo se na zahtjevnu potragu, ne sluteći koliko će na koncu biti njihov odaziv da sudjeluju u temi. Objavili smo 30 profila koja nisu sva stala u tiskano izdanje, a uz to smo zatražili pomoć čitatelja da nam pomognu u lovu, tako da nova imena i dalje stižu. Stoga smo odlučili započeti serijal o njihovim profilima i iskustvima pojedinačno na našem webu.
Dragutin Gajski regionalni je direktor za Mađarsku i Jugoistočnu Europu u Veritas Technologies LLC/MiTech Systems od 2015. godine. Radi se o kompaniji koja upravlja podacima te omogućuje svim vrstama organizacija da bolje iskoriste snagu i vrijednost svojih podataka u najvećim i najsloženijim heterogenim okruženjima u svijetu. Nastala je nakon izdvajanja iz Symanteca. Veritas trenutačno posluje s 86 posto tvrtki s popisa Fortune 500. Gajski je dvije je godine radio u Budimpešti i Zagrebu kao generalni menadžer i partner u Symantecu, od 2000. do 2013. godine bio je generalni menadžer i partner u Apcom/Powercom grupi te je devet godina radio kao generalni menadžer i partner u ACS — Adria Computer Systems. Karijeru je započeo kao menadžer prodaje Appleovih proizvoda.
Imaju li po vašem mišljenju nove generacije menadžera bolji pristup globalnom tržištu rada nego kad ste vi započinjali karijeru? U kakvoj su oni danas prednosti?
- Nove tehnologije, društvene mreže i drugačiji životni stil danas omogućuju mlađoj generaciji menadžera puno lakši pristup globalnom tržištu rada. Nekad je odlazak u drugi grad i promjena posla bio ravan obiteljskoj drami, velikoj životnoj promjeni i u to su se upuštali samo najhrabriji, dok je danas odlazak u drugu državu ili promjena kontinenta zapravo normalna stvar. Mislim da je unapređenje tehnologija svih oblika komuniciranja utjecalo na opće otvaranje, upoznavanje novih ljudi i sredina, na promjenu pogleda i načina života te zapravo promijenila sve. Stoga je i mladima i menadžerima danas u tom smislu lakše i cijeli svijet je zaista novo tržište rada.
Koje su danas neke osnovne menadžerske vještine koje se traže na globalnom tržištu?
- Iz mojeg gotovo četrdesetogodišnjeg iskustva rada u međunarodnom okruženju i zadnjih pet godina rada u inozemstvu, mogu ustvrditi da su mi ključne bile one osobne, izravno nemjerljive vještine, one koje određuju nečiju osobnost i sposobnost rješavanja najrazličitijih izazova i prilagođavanje raznim situacijama. Sve ono što se danas popularno naziva ‘soft skills‘. Temeljem rezultata i međunarodnih uspjeha ipak mogu reći da upravo te vještine određuju lidera, pregovarača, komunikatora, motivatora i prije svega timskog igrača — te a kraju – pobjednika. Ovdje nikako ne želim reći da klasična znanja, izvrsno poznavanje područja djelovanja i stalno učenje nisu bitni. Naprotiv, oni su za svakog uspješnog menadžera preduvjet — ali osobne vještine po meni čine razliku.
Koji je bio vaš prvenstveni motiv za odlazak u inozemstvo i kako danas izgleda vaš radni ritam?
- U inozemstvo, ne tako daleku Budimpeštu, otišao sam na neki način po preporuci (naravno, uz moj pristanak i obiteljski dogovor) inozemne uprave. Nisam planirao ikada otići iz Hrvatske, ali radeći u međunarodnom okruženju poslovi se šire, stvaraju se potrebe za iskusnim kadrovima, prepoznaju rezultati i pojavila se nagla potreba za regionalnim menadžerom. Zanimljivo je da sam prije pet godina bio pozvan, ujutro, da dođem ako mogu na večeru u Budimpeštu, a na kojoj mi je ponuđeno da preuzmem regionalnu funkciju, preselim u Mađarsku i zapravo započnem novi posao s tehnologijom s kojom zaista nisam imao ma baš ikakvog iskustva. Još je zanimljivije da sam odluku morao donijet do drugog jutra. Nakon obiteljskog razgovora i puno pretraživanja po Internetu i brzog, noćnog upoznavanja s potencijalnim novim poslom ujutro prihvatio ponudu i evo me i dalje u toj priči. Dobro je za mene da Budimpešta ipak nije daleko i u stvari ne provodim tamo ukupno više od pola radnog vremena svakog mjeseca. Moj je ritam jedan tjedan u uredu u tehnološkom parku u Budimpešti, pa jedan tjedan u autu i po hotelima u regiji (od Slovenije do Albanije), pa najmanje jedan tjedan u uredu u Zagrebu, kod kuće Samoboru… pa vikend u Rovinju ili pokoji put turistički, za odmor i nova iskustva… pa ponovno Budimpešta. Nije dosadno.
Što ste svojim odlaskom dobili, a što izgubili?
- Iako nisam u pravom smislu ‘otišao u inozemstvo‘, zaista radim i upravljam timom lokalnih ljudi, kako u Mađarskoj, tako i u Zagrebu i u Beogradu i to je drugi svijet. Ovim načinom poslovanja stekao sam nova dragocjena iskustva, upoznao nove ljude i kulture te unaprijedio svoje osobne vještine. Financijski efekti su isto tako opipljivi i u plusu iako za mene nisu presudni. S druge strane, minus se osjeti u obitelji i prijateljima u Hrvatskoj, jer jednostavno nismo dovoljno zajedno i to mi nedostaje. I čitava logistika oko mojih izbivanja je dodatni izazov, ali je interni dogovor da nećemo još dugo ovako.
Koje bi bile neke prednosti, a koji nedostaci što dolazite s ovog podneblja?
- Nadam se da se moje nove kolege iz Mađarske neće naljutiti ako pročitaju ovo, ali zapravo im to na moj način i u šali i izravno kažem — oni u prosjeku ne spadaju u najotvorenije i najkomunikativnije okruženje te ne prihvaćaju baš strance, ali upravo mislim da mi je ono što mi nosimo u sebi na ovim podnebljima pomoglo u uspostavljanju prije svega dobre komunikacije, a potom i građenju povjerenja i timskog duha koji je ključan za ostvarivanje velikih rezultata. Više sam nego prihvaćen, iako sa jezikom ne napredujem. Preteško za svakoga. Moja otvorenost i ljubav prema hrani i zanimanje za vino potaklo je prepoznavanje zajedničkih interesa i pomaže ponekad u poslu. Mogu reći, nadam se da se sad čitatelji neće naljutiti, da ‘i mi u Mađarskoj‘ imamo velikih vina te posebno pjenušaca, a i sa jelima se možemo boriti.
Koji su trenutno najveći izazovi s kojima se suočavate?
- Izazovi su stalni i sveprisutni. Možda politička previranja u Mađarskoj i njihov utjecaj na jedan segment poslovanja iako su zapravo nevidljiva izvan medija. Kad ste tamo sve je normalno. Najvažnije je biti spreman na različite scenarije, ali njih ne možete nikada predvidjeti, pa uvijek ostaje ustrajan rad na ljudima i sebi.
Što biste izdvojili kao vaš najveći uspjeh u karijeri, ne vezano za visinu funkcije?
- S obzirom na to da u osnovi vodim prodaju rješenja za upravljanje podacima, moji poslovni uspjesi su vezani uz timsku uspješnu prodaju prije svega korporacijama i javnom sektoru. I kad se sve zbroji u kvartalu i u svakoj godini, tu si na kraju ili ‘hero’ — ili ‘zero’. Na mom prvom sastanku s prodajnim partnerom na novom poslu, prije pet godina, osoba se ljubazno upoznala sa mnom i očito umorna od promjena i dnevne rutine zaželila mi dobrodošlicu u novu zemlju i na novu poziciju, ohrabrivši me da je, eto, prije mene, prethodnik izdržao najviše od drugih, punih sedam mjeseci dok ga nisu smijenili. A ja evo ulazim u šestu godinu…