Najvažnija ekonomsko-politička vijest u posljednjih desetak dana ostala je gotovo nezamijećena i zanemarena. Objavljena je na internetskoj stranici Ekonomskog instituta Zagreb, a glasi: ‘Istraživačica EIZ-a dr. sc. Tajana Barbić u suradnji s dr. sc. Marijanom Andrijić iz Ministarstva financija RH objavila je rad ‘Trick or Treat? The Effect of IMF Programmes on Mobilising FDI in CESEE Countries‘ u časopisu Czech Journal of Economic and Finance indeksiranom u bibliografskim bazama Current Contents Connect i Web of Science Core Collection (...).
Dvije ekonomistice (Barbić i Andrijić) istražile su povezanost MMF-ovih aranžmana u 14 tranzicijskih zemalja i priljeva stranih investicija. Odlučno tvrde da su MMF-ovi savjeti, umjesto da povećaju strane investicije, prouzročili njihovo smanjenje. A hrvatske vlade slijepo slušaju savjete, jučer MMF-a, danas EK-a
U radu se procjenjuju učinci aranžmana Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF-a) na izravne strane investicije u Hrvatskoj i 16 zemalja srednje i jugoistočne Europe. Rezultati empirijske analize (...) sugeriraju da u Hrvatskoj i zemljama regije MMF-ovi aranžmani nemaju očekivan pozitivni katalitički učinak na privlačenje stranog kapitala i povećanje direktnih investicija. Baš suprotno, rezultati upućuju na zaključak da je učinak tih aranžmana na strane investicije negativan.‘
Četvrt stoljeća sljepila
Važnost ove vijesti je dvoslojna. U prvom sloju oduševljava što se napokon, čini se, pojavljuje generacija ekonomista koja ima znanja i hrabrosti upustiti se u istraživanje ‘tricky‘ pitanja. Treba se nadati da je došao kraj ekonomistima koji tu i tamo napišu nekakav rad, a s obzirom na to da u njemu nema gotovo ničeg argumentiranog, ne usude se na kraju napisati zaključak. Nego se skrivaju iza sramotne sintagme ‘umjesto zaključka‘.
>>>Konture i naznake reformirane ideje reforme mirovinske reforme
U drugom sloju spomenuti rad o korelaciji aranžmana MMF-a i privlačenja stranih direktnih investicija u tranzicijske zemlje nudi važnu pouku kreatorima ekonomskih politika u Hrvatskoj. Četvrt stoljeća premijeri, potpredsjednici vlada i resorni ministri nekritički prepisuju recepte koji su prije dolazili iz Washingtona, a sada iz Bruxellesa. I odnose se prema tim receptima kao prema kakvoj religiji koja ima svoje dogme koje se ne smiju preispitivati. U njih se mora vjerovati. I dok se može razumjeti da u slučaju prave religije čovjek ima pravo jednostavno vjerovati u neke zapovijedi, zaista je nejasno zašto se to ovdje događa i kad je riječ o ekonomskim programima.
Hrvatska krajnje nepripremljena ide ususret novoj recesiji. Kad zaškripi, opet će se tražiti pomoć MMF-a i EK-a. A odande će opet doći nebulozni savjeti. Vlade će ih se opet slijepo držati, ne propitujući jesu li to dobri savjeti
MMF-ovi aranžmani s tranzicijskim zemljama od 1990. temelje se na takozvanom Vašingtonskom konsenzusu koji je osmišljen na tamošnjem sveučilištu u Georgetownu, a svodio se na to da bivše socijalističke zemlje šok-terapijom provedu privatizaciju, liberalizaciju vanjske trgovine i puste da tržište djeluje a da prije nisu izgrađene institucije koje na Zapadu reguliraju samo tržište. Religija koja se prodavala svodila se na jednostavnu tvrdnju: učinite što vam savjetujemo, provedite strukturne reforme i jamčimo vam – doći će strani investitori. Sagradit će vam tvornice, osigurati dobro plaćena radna mjesta i, kao u nekoj bajci, živjet ćete sretno do kraja života.
>>>Najavljene porezne promjene treba iskoristiti za rasterećenje izvoznika
Tajana Barbić i Marijana Andrijić u spomenutom radu nedvosmisleno tvrde, nakon ozbiljno metodološki utemeljenih istraživanja, da je stvarnost bila potpuno suprotna. MMF-ovi recepti ne samo da nisu povećali broj stranih investicija nego su izazvali njihovo smanjenje!
Dosta je ekonomskih dogmi!
Još početkom 90-ih dr. Katarina Ott iz Instituta za javne financije pisala je da Hrvatska na bi smjela biti MMF-ov maneken. Ali to nitko nije htio čuti. Sada se pokazuje koliko je bilo naivno slijepo provoditi nečije neprovjerene recepte. Mlijeko je proliveno. Nalazi iz spomenutog rada ne mogu pomoći da se promijeni prošlost. Ali mogu i moraju biti upozorenje – kako Plenkoviću i ekipi tako i onima koji će doći nakon njih – da nemaju pravo ponavljati pogreške svojih prethodnika.
>>>Biznis plaća slobodu kretanja radne snage manjim profitima i investicijama
Zahtjevi koji su nekad stizali iz MMF-a danas, u ne bitno promijenjenom obliku, stižu iz Europske komisije. Pa onda tu još zasoli ekipa iz Davosa, pa se objave liste na kojima je Hrvatska nisko na ljestvici takozvane konkurentnosti. Pa se opet ponavlja mantra kako razvoj treba temeljiti na privlačenju stranih investicija. A da bi se one privukle, treba privatizirati, liberalizirati i strukturno se reformirati bez propitivanja je li to zaista najbolji put. Pa će za dvadesetak godina neke druge ekonomistice zaključiti da su ti recepti bili potpuno promašeni.
Nedostatak znanja i volje da se osmisli kvalitetan i Hrvatskoj primjeren ekonomski program, uz politički oportunizam, ostavlja Hrvatsku sasvim slabu i nepripremljenu za sljedeću svjetsku recesiju. Kad financije zaškripe, opet će se tražiti pomoć MMF-a i EK-a. Oni će olako ponovno dijeliti pogrešne savjete, a mi ćemo ih slijepo provoditi.