Na prvi pogled poslovnoj bi zajednici u Hrvatskoj moralo biti drago da se pobjednici parlamentarnih izbora, HDZ i Most, najviše bore za to ‘komu će pripasti‘ Ministarstvo gospodarstva. Nažalost, vrlo se brzo otkriva da je taj resor sporan samo zbog kontroliranja procesa u Ini i ostatku energetskoga sektora. Posebno treba uočiti izjavu neimenovanoga mostovca u Jutarnjem listu kako je u Ministarstvu gospodarstva ‘85 posto aktivnosti povezano s energetikom‘. Ako je procjena točna, a dugogodišnje iskustvo upućuje na to da jest, onda ne treba začuđivati što je hrvatskom gospodarstvu tako kako jest. Za njegove se prave interese zapravo nitko sustavno ne brine. I zato je krajnji trenutak da se napravi nekoliko scenarija o drugačijem ustroju gospodarskog dijela ministarstava unutar Vlade. O tome u ovom broju Lidera imamo zasebnu analitičku temu.
Kopirati najuspješnije U ovom trenutku iz HDZ-a stižu signali da bi možda bilo dobro osnovati ministarstvo energetike. Iz Mosta odgovaraju da ne treba izdvajati nešto na što već otpada 85 posto aktivnosti postojećeg ministarstva. U redu, onda napokon treba Ministarstvo gospodarstva preimenovati u Ministarstvo energetike. U toj varijanti prvoloptaško rješenje kaže da jednostavno treba spojiti onaj ostatak od 15 posto s postojećim Ministarstvom poduzetništva i obrta. Bio bi to, ipak, samo kozmetički napredak. Hrvatskoj trebaju drugačija rješenja. Potrebno je osnovati ministarstvo vanjske trgovine. Radikalni kakvi jesmo kad je u pitanju promidžba izvoza kao najkvalitetnijega generatora rasta BDP-a, voljeli bismo ministarstvo izvoza, ali ipak je realnija i korisnija varijanta koncentracija neke buduće vlasti na vanjsku trgovinu. U ministarstvu vanjske trgovine koncentrirali bi se svi najvažniji interesi gospodarstva. Netko bi se napokon počeo baviti suštinom. S jedne strane, sustavnim poticanjem izvoza, s druge strane, nezabranjenim oblicima zaštite domaćih proizvođača na domaćem tržištu, s treće strane, nezabranjenim oblicima vezivanja tvrtki i država koje žele nešto plasirati u Hrvatsku s mogućnošću da se zauzvrat hrvatskim izvoznicima omogući fer pristup tržištima tih zemalja. Već čujem svoje prijatelje ekonomiste neoliberalnih vjerovanja kako prosvjeduju jer bi to bilo zadiranje u slobodno tržište. Ali radilo bi se samo o praksi koja bi se u poticanju izvoza, zaštiti domaće proizvodnje i vezanoj trgovini kopirala iz nekih drugih zemalja. S obzirom na to da još nisam naišao na tekst u kojemu netko od njih kritizira takvu politiku u SAD-u, Njemačkoj, Švedskoj, Singapuru, Irskoj, Austriji ili drugdje, zaključujem da tamošnja praksa s kojom se susreću hrvatski izvoznici nije u suprotnosti s vjerovanjima ovdašnjih neoliberala, libertarijanaca ili kako već vole da ih se naziva.
‘Gospodarstvo‘ za zbunjivanje Ako je ministarstvo vanjske trgovine prevelika revolucija za ovdašnju političku i ekonomsku javnost, ima i međurješenja. Uspješna Poljska, primjerice, ima Ministarstvo industrije i trgovine. S time da se pod trgovinom ne misli na domaći trgovinski sektor, nego upravo na vanjsku trgovinu. Mnogo zemalja ima upravo taj naziv: Ministarstvo industrije i (vanjske, nap. a.) trgovine. Zašto to ne bi imala i Hrvatska? Umjesto zakukuljenoga generičkog naziva ‘gospodarstvo‘. Ako imamo Ministarstvo turizma (koje je dio gospodarstva), zašto ne imati ministarstvo industrije i vanjske trgovine? Naravno, preduvjet je da se izgledna Plenkovićeva vlada jasno deklarira da su joj upravo industrija, izvoz i nezabranjena zaštita na domaćem tržištu prioriteti ekonomske politike. Promjena forme bez promjene fokusa nema smisla. Mnoge zemlje imaju i treće rješenje. Irska i Mađarska, primjera radi, imaju Ministarstvo vanjskih poslova i trgovine (vanjske trgovine, podrazumijeva se). Teoretski, hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova moglo bi se preimenovati u Ministarstvo vanjskih poslova i trgovine. Ali znajući muke, pa i poniženja koja u MVP-u godinama trpe oni koji pokušavaju diplomaciju usmjeriti prema ekonomskim zadacima, bolje je graditi negdje drugdje ispočetka. Bojim se da je četvrt stoljeća pogrešno usmjeravana diplomacija (čast iznimkama) previše okoštala da bi se tu ‘pelcovala‘ vanjska trgovina. Bolje je tu ideju zasaditi na plodnije tlo. Izglednomu mandataru Plenkoviću možda bi dugoročno bilo mudro prepustiti Ministarstvo energetike Mostu koji ga toliko želi (okej, iskustva s prijašnjim HDZ-om nisu bila dobra), a usredotočiti se na uspostavu ministarstva vanjske trgovine ili bar ministarstva industrije i vanjske trgovine.