08. kolovoz 2019.

Miodrag Šajatović: Niste pročitali trilogiju ‘Konvergencija‘, ‘Reforme‘ i ‘Smjernice‘? Blago vama!

Vladin ekonomski program može se naslutiti tek čitanjem teško prohodnih uradaka koji se pišu na zahtjev Europske komisije. U ‘Konvergenciji‘ Vlada najavljuje ‘jasno definirane ciljeve‘. Ali ciljeva poslije nigdje!

Jeste li pročitali ovogodišnje izdanje trilogije koju čine naslovi ‘Konvergencija‘, ‘Reforme‘ i ‘Smjernice‘? Ne znate o kakvoj je trilogiji riječ? Ne treba vam biti neugodno premda je riječ o sadržaju koji jako određuje život vas osobno, vaše obitelji i vašeg posla. Trilogija je, tako se čini, i pisana da i one domaće čitatelje koji bi je počeli čitati ubrzo obeshrabri.

Četvrti važan uradak za ekonomiju zemlje akcijski je plan za uvođenje eura. Jako zanimljivo štivo. Otkriva da nećemo u eurozonu dok ne povećamo konkurenciju na tržištu, pazite sad, ozbiljno je, usluga fizikalne terapije!

Sva tri naslova su u izdanju Vlade RH. Puni nazivi su im: ‘Program konvergencije RH za razdoblje 2019. – 2022.‘, ‘Nacionalni program reformi 2019.‘ i nedavno izdane ‘Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2020. – 2022.‘. Sva tri uratka pišu se na zahtjev Europske komisije, a budući da Vlada nema napisan autonomno osmišljen ekonomsko-razvojni program, onda ta trilogija sadržava stvari koje Plenkovićeva vlada pokušava provesti.

Neambiciozno i jednoslojno

Nakon tri godine iščitavanja zaista treba mnogo volje da se opet zaroni u neambiciozan, jednoslojan i od realnog života poprilično udaljen program mjera aktualne administracije. Običan poslovni čovjek može si priuštiti da iznova ne čita uglavnom istu trilogiju, ali kroničar ekonomskih zbivanja nema tu povlasticu. Mi u Lideru nećemo upasti u zamku. Čitat ćemo i kritički promišljati ponuđeno. I nećemo se miriti da sudbina gospodarstva ovisi o birokratskim uradcima zbog čije neambicioznosti Hrvatska ne bilježi rast i razvoj koji bi mogla i trebala.

Kao primjer kako se pristupa poslu neka posluži tekst ‘Smjernica ekonomske i fiskalne politike‘. Uzmimo ‘Smjernice‘ iz 2017. i ove nove iz srpnja 2019. Na stranicama broj 5 jest naslov ‘Ciljevi ekonomske politike‘. Evo kako počinju odlomci:

2017.: ‘Okvir makroekonomske politike RH...‘ 2019.: ‘Okvir makroekonomske politike RH...‘ 2017.: ‘Istodobno, fiskalna politika...‘ 2019.: ‘Istodobno, fiskalnu politiku...‘ 2017.: ‘Na prihodnoj strani proračuna, važnu ulogu ima...‘ 2019.: ‘Na prihodnoj strani proračuna, važnu ulogu ima...‘ 2017.: ‘Rashodna strana proračuna određena je daljim jačanjem fiskalne održivosti...‘ 2019.: ‘Rashodna strana proračuna određena je daljim jačanjem fiskalne održivosti...‘

Ali to je tek početak. Smjernice se pozivaju na prethodno donesen ‘Program konvergencije‘. E u njemu tek ima suštinskih bisera. Dokument je izradilo Ministarstvo financija. U uvodnom dijelu najavljuje se ‘jasno definiranje ciljeva‘ Čovjek čita dalje i čita i nigdje ne nailazi na ‘jasno definirane ciljeve‘. Istina, spominju se nekakva ‘tri stupa‘, ali ‘visokokvalitetne investicije, učinkovite strukturne reforme te makroekonomska stabilnost i održive javne financije‘ mogu biti tek sredstvo za postizanje nekakvih ciljeva.

Bilo bi očekivano da Vlada sama sebi postavi barem cilj rasta BDP-a koji želi da bude ostvaren, a čemu će spomenuti ‘stupovi‘ pridonijeti.

Umjesto ciljeva − stupovi

Ali ništa od toga! Netko politički mudar odjednom prelazi na drugačije stilske figure. Nema ni spomena ciljane stope rasta. Umjesto toga, autori iz Ministarstva financija odjednom se s igrališta sele na tribine. Niša od motivirajućeg i obvezujućeg: ‘Garantiramo da će provođenje naših mjera dovesti do stope rasta od četiri posto.‘ Umjesto toga ide krajnje neobvezujuća formulacija ‘u narednom razdoblju očekuje se nastavak gospodarskog rasta...‘.

Predsjednik uprave ili šef financija koji bi vlasnicima nekog dioničkog društva izašao s takvim formulacijama ne bi se dobro proveo. Nažalost, u politici vrijede neka druga pravila. Ministar financija Zdravko Marić, s obzirom na okolnosti unutar HDZ-a i vladajuće koalicije, ima zasluga za stanje državne blagajne. Vjerojatno je u mandatu uspio odbiti brojne zahtjeve za povećanje proračuna. Ali valja reći da stoluje u dobrim, debelim godinama, i da državna potrošnja i dalje buja.

To je, međutim, za neku drugu priču. Iz činjenice da je Marić sada i potpredsjednik Vlade jasno je da će ideje o industrijskim politikama, preusmjeravanju poticaja od osobne potrošnje i investicija na temelju fondova EU prema poticanju propulzivnih dijelova industrije, čekati neka druga vremena. U kojima će u spomenutu trilogiju bar na jednome mjestu biti uvrštena riječ ‘industrija‘.

Inače, trilogiji se sada pridružio i četvrti uradak. Naziv mu je ‘Akcijski plan RH za pridruživanje EU tečajnom mehanizmu II i bankovnoj uniji‘. Preporučam pročitati! Hrvatska neće u eurozonu ako se ne poveća konkurentnost u fizikalnoj terapiji i ljekarništvu. I ako inženjeri gradilišta budu morali i dalje biti članovi inženjerskih komora.