U konkurenciji s vijestima o pokušaju upravljanja financijskim posrnućem Agrokora, gužvama na granici sa Slovenijom, izglednom gubitku arbitraže države protiv mađarskog Mola i dodjele koncesije za najatraktivniju jadransku plažu (Bol) tvrtki bez prometa i zaposlenih vijest o skorašnjemu proljetnom zasjedanju MMF-a (i Svjetske banke) i prognozama rasta BDP-a koje se za tu priliku izrađuju završila je na dnu novinskih stranica i internetskih portala. Stvari se ipak mijenjaju. Potkraj prošlog i početkom ovog stoljeća Međunarodni monetarni fond (MMF) u Hrvatskoj je bio politički i medijski vrlo važna institucija. Kad bi neki od političara (slučajno) htio progurati neku nepopularnu ekonomsku mjeru, ključni argument u pokušaju pridobivanja javnosti glasio je: ‘Bolje da to sami napravimo nego da nam dođe MMF.‘ Aranžmana s MMF-om koji je značio ‘bolne rezove‘ bojali su se i penzići i njihovi unuci.
MMF Hrvatskoj prognozira veći rast
Za nas poslovne novinare proljetno, a pogotovo godišnje jesensko zasjedanje MMF-a bila je prilika da nas redakcije pošalju do Washingtona. Nakon nekoliko godina nas nekoliko koji smo redovito izvještavali iz MMF-a već je imalo i kafiće u kojima bismo se nalazili nakon dolaska u Washington, i to bez posebnih dogovora... A jedva smo čekali da svake treće godine zasjedanje umjesto u SAD-u bude na nekomu drugom kontinentu. Tjedan dana u Singapuru, primjera radi, ostalo je nezaboravno... Nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije ulogu zločestog policajca preuzeo je Bruxelles. A nakon izlaska iz recesije, bar privremeno, do sljedeće recesije, izgubio se i ostatak dramatike.
>>>G. Marić: Ugovore između Agrokora i povezanih društava treba trenutno raskinuti
Ipak, nije zgorega i dalje pratiti kakve procjene globalnog i lokalnog rasta imaju ekonomisti koji sjede u jednoj od najružnijih zgrada u Washingtonu. Ovog proljeća MMF je povisio procjenu rasta BDP-a u Hrvatskoj s 2,1 na 2,9 posto. Uz prognozu blagog usporavanja na 2,6 posto u 2018. globalnu gospodarsku aktivnost MMF-ovci procjenjuju na 3,5 posto. Opisuju to kao ‘zamah‘ jer je 2016. rast bio 3,1 posto. Za 2018. čak procjenjuje blago ubrzanje na 3,6 posto. Kad je o Europi riječ, za 2017. očekuje se rast od oko dva posto. Procjena za Hrvatsku od 2,9 posto rasta BDP-a u 2017. napravljena je prije izbijanja krize u Agrokoru. Pa će biti zanimljivo vidjeti kakve će procjene biti u izvještaju za jesensko zasjedanje. Za poslovnu zajednicu u Hrvatskoj važna je dobra okolnost što se financijski slom najvećega poslovnog sustava, sreća u nesreći, događa u godini u kojoj međunarodna potražnja raste. Pa je dio gubitka zbog Agrokora moguće nadoknaditi na međunarodnim tržištima. Da se Agrokorov slom poklopio sa svjetskom ili europskom recesijom, manevarski prostor bio bi mnogo manji.
Neiskorištena prilika
Da je više mudrosti među kreatorima ekonomske politike, zamah rasta svjetskoga gospodarstva bio bi iskorišten za jače poticanje svih koji izvoze ili bi mogli krenuti na svjetsko tržište. Nažalost, novi ekonomski model i dalje je samo floskula u govorima političara. Realni sektor dobru fazu europskog i svjetskog poslovnog ciklusa iskorištava koliko može, ali šteta je što se gubi velika prilika za opći zaokret.
Da je više mudrosti među kreatorima ekonomske politike, zamah rasta svjetskoga gospodarstva bio bi iskorišten za jače poticanje svih koji izvoze ili bi mogli krenuti na svjetsko tržište.
Na djelu je četvrta industrijska revolucija (za 29. svibnja Lider priprema i konferenciju na tu temu), tvrtke se natječu u digitalizaciji, robotizaciji, umjetna je inteligencija pred vratima. Poslovne utakmice postaju sve kompleksnije. Realni sektor sâm neće moći dovoljno podignuti produktivnost i konkurentnost. Nažalost, mi smo još u fazi u kojoj se vodi borba protiv posljednjih bastiona ‘mekoga proračunskog ograničenja‘ u korporativnim financijama. I dok je realni sektor bolno svjestan na koliko prilika u ovoj fazi svjetskog uzleta ne može dobro odgovoriti, političari uglavnom misle da su povoljne međunarodne okolnosti same po sebi dovoljne da bez strateškog promišljanja i djelovanja guraju osvojene mandate. Nažalost ili nasreću, mogućnost ubiranja političkih ekstraprofita od povoljnih gospodarskih okolnosti u svijetu, kad je o Europi riječ, uvelike je smanjena. The Economist u najnovijem broju navodi rezultate istraživanja (Dassonneville i Lewis-Beck) prema kojemu je postojala jaka veza između rasta BDP-a i potpore strankama na vlasti od 1952. do 2013. Nakon krize 2008. korelacija je nestala. Od tada je na 35 izbora, bez obzira na zabilježeni rast BDP-a, 29 vladajućih stranaka ili koalicija izgubilo na parlamentarnim izborima.