Kako se postaviti u situaciji kada nadređeni potiče i ohrabruje otvoren i “prijateljski“ stil komuniciranja jedan dan, a već sljedećeg dana traži poslovan i formalan odnos?
Pitanje:
Radim u privatnoj firmi gdje je kolektiv prilično napet kad je vlasnica prisutna. Problem je što se gđa. vlasnica ne ponaša ujednačeno i očekivano za njenu poslovnu ulogu, nego prelazi profesionalnu granicu, trudi se što više “približiti” zaposlenicima. Naravno, dogodi se da, u vrlo stresnom trenutku usred posla, reagiram prema šefici ne uvažavajući njenu nadređenu poziciju. Ne samo da mi je zamjerila, nego to iznosi i pred drugima u svakom mogućem trenutku na razne načine. Zanima me kako da održim profesionalan odnos, a da se ne tumači distanciranjem?
Odgovor:
Imam za Vas dvije vijesti. Prva je loša i glasi: ne znam kako biste mogli održati profesionalan odnos, a da se ne tumači distanciranjem. Kako će se nešto tumačiti nije potpuno u našim rukama. Drugi ljudi tumače naše postupke u skladu sa svojim raspoloženjem, pretpostavkama, vrijednostima, iskustvima i sl. Ako je Vaš cilj podesiti svoje ponašanje tako da šefica ni u kojem trenutku ne stekne dojam da ste se distancirali, onda mi se taj cilj čini neostvariv. Tim više što, kao što navodite, upravo ona prelazi granicu, dakle nekad je poslovna, nekada nije.
Stoga ne postoji univerzalni način ili ključ po kojem ćete uvijek moći zadovoljiti njeno očekivanje. Vjerojatno je baš to jedan od glavnih razloga zašto je kolektiv u njenom prisustvu napet – ljudi naprosto ne znaju iz koje uloge dolazi. i hoće li im zamjeriti što su distancirani, poslovni, usmjereni na zadatak ili će im zamjeriti što su neformalni, otvoreni, spontani.
Djeluje mi kao da će prije ili kasnije nešto od toga zamjeriti. Je li i Vaše iskustvo takvo? Čini se da jest, a kada ste si dozvolili određenu količinu neformalnosti prema njoj, naglo je obukla “poslovno odjelo” te Vam ukazuje na grešku javno i opetovano, nastojeći Vas time držati u osjećaju krivnje.
Ako Vas ovo može utješiti, Vaš slučaj nije rijedak. Naime, često vlasnici manjih tvrtki vode ljude po obiteljskom principu što u sebi ima i pokoju prednost, no ponekad je upravo tretiranje zaposlenika kao da su (vlastita) djeca izvor brojnih problema, a u finalu nešto što crpi puno energije i odmiče fokus sa radnih zadataka. Pa se ljudi, umjesto da rade profesionalno svoj posao, bave prvenstvno međuljudskim odnosima, odnosno izbjegavanjem/ugađanjem/tjeskobom i krivnjom/iscrpljivanjem ili nekom drugom “strategijom”.
No, vratimo se na vijesti, odnosno onu dobru vijest!
Profesionalni odnos, kao što je i primjereno situaciji, možete zadržati. Razmislite, zašto radite u toj firmi? Što je Vaš posao? Zašto dobijate plaću? Što želite da je posljedica Vašeg rada? Može Vam koristiti da te stvari zapišete, kako biste lakše vizualizirali svoje profesionalne granice, polje djelovanja. I naprosto se držite toga. I dalje ćete biti suradljivi, kolegijalni, zainteresirani, inovativni ili sve ono što već jeste, ali unutar svoje poslovne uloge. Unutar onoga što Vam piše na vizitki!
Da, moguće je da će taj stav u početku nekima, pa i vlasnici, biti iznenađujuć, no mala je to cijena kada znate da je alternativa konstantno plesanje u limbu i očekivanje da će Vas prije ili kasnije vatra opeći...!
Tim više što pokušaj da istovremeno budete kvalitetan zaposlenik i (ne)poslušna kćer uistinu ostavlja puno prostora da barem u jednoj ulozi (ako ne i u obje!) budete neuspješni.
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coach www.sto-ako-ipak.hr