05. veljača 2017.

Na svijet dolazimo s osjećajem za pravdu, bebe već sa šest mjeseci prepoznaju heroizam

Kada se u predškolskoj dobi djeca sažive s junacima iz crtanih filmova i preuzmu njihove zadaće poput suprotstavljanja nasilnicima, poražavanja zlikovaca i borbe za dobro i pravdu kao svoje, čini se kao da je glavni uzrok tome što su poput spužvica upili sve vrline svojih roditelja, vršanjaka i crtanih junaka. No djeca prepoznaju junake i prije no što progovore i nauče recitirati uvodnu špicu Spidermena. To su pokazali rezultati recentnog istraživanja provedenog na Sveučilištu u Kyotu, piše ArsTechnica.

Njihova ukorijenjena podrška junačkim djelima prethodila je čak i sposobnosti da razumiju što je to junak. Naše divljenje junačkim djelima, koja su toliko prisutna u tisućama priča u raznim kulturama, ukorijenjeno je u predverbalni um djeteta, ustvrdili su istraživači.

Ovom istraživanju, koje ukazuje na to da djeca imaju urođen osjećaj za pravednost, podvrgnuto je 132 djece u dobi od šest i od deset mjeseci. Malim ispitanicima prikazani su kratki video klipovi u kojima se pojavljuju tri jednostavna geometrijska lika (dva kruga i kvadrat) s različitim ulogama. Jedan je prikazan kao žrtva, drugi kao nasilnik, a treći (kvadrat) kao junak koji se umiješa kako bi zaustavio agresivno ponašanje nasilnika.

Istraživanje je provedeno tako da su djeca sjedeći na koljenima roditelja gledala video klipove na velikom ekranu dok ih je sustav za praćenje očiju snimao. Po završetku svakog videa izabrala bi jedan od likova koje su dotad gledala. Dok su šestomjesečna djeca pokazala preferencije prema liku koji se umiješao kako bi zaustavio sukob, njihovi četiri mjeseca stariji kolege ispitanici izabirala su taj junački lik u puno većoj mjeri, opisuje Wired.

- Njihova ukorijenjena podrška junačkim djelima prethodila je čak i sposobnosti da razumiju što je to junak. Naše divljenje junačkim djelima, koja su toliko prisutna u tisućama priča u raznim kulturama, ukorijenjeno je u predverbalni um djeteta, ustvrdili su istraživači.

U ispitivanjima koja su uslijedila, bilo je jasno da djeca od šest mjeseci nemaju dovoljno razvijene kognitivne sposobnosti kako bi shvatila namjere, što je djeci staroj deset mjeseci polazilo za rukom. Mlađi ispitanici razumjeli su da je zaštitnik na kraju pomogao žrtvi i to im se sviđalo, ali oni nisu mogli shvatiti razliku između slučajnog i intencionalnog herojskog čina.

Naime, scenarij klipova razlikovao se po tome kako kvadrat reagira.

U jednom klipu ‘kvadrat/junak‘ promatra kako jedan krug napada drugog te se na kraju umiješa i stane između njih. U drugom klipu, kružići su u istoj situaciji, ali kvadrat se ne umiješa. Kad bi pogledala oba klipa, djeca su se morala odlučiti za junaka ili promatrača. Odabirala su junaka.

https://www.youtube.com/watch?v=yuvUQPapOtk

Na kraju prikazani su im klipovi u kojima junak kvadrat pokušava doći do napadača i kruži kako bi se umiješao (čini to s namjerom da pomogne), ali je okružen crtama kroz koje ne može proći i tek mu na kraju to uspije (video), a u drugom kvadrat stoji na jednom mjestu i tek na kraju se umiješa (uspio je pomoći, ali možda je slučajni junak). Mlađi ispitanici nisu razlikovali ta dva ‘junaka‘, dok su stariji prepoznali namjeru kvadrata iz prvog klipa da pomogne i izabirali su taj lik.

Zaintrigirani rezultatima, autori studije sada planiraju proučiti kako urođeno divljenje za junačka djela utječe na razvoj poimanja moralnosti, pravednosti i junaštva te kako se prenosi u junačka djela u stvarnom životu, na igralištu.