U šest godina članstva u Europskoj uniji hrvatski je BDP rastao 17 posto, jedan posto manje od rasta cijele Unije, a znatno manje od tranzicijskih država. Tavorimo na repu Europe, bez većih izgleda da se bar približimo prosjeku.
Gdje je izlaz? Ako ne ide na mišiće, probajmo na domišljatost. Dogodine ćemo predsjedati Vijećem Europe. Uza sve prijedloge o prioritetima koje ćemo forsirati nitko se nije sjetio da je Ujedinjeno Kraljevstvo na izlasku iz Unije. Nakon Brexita glavni jezik kojim se sporazumijevaju EUropljani bit će, zapravo – strani jezik.
Upotrebljavaju ga, uz malteški odnosno irski, na Malti i u Irskoj kao drugi jezik. O Brexitu engleskog jezika govorila je prije tri godine i Danuta Hübner, predsjednica Odbora za ustavna pitanja Europskog parlamenta, ali ta inicijativa tada se ‘nije primila‘.
Zašto Hrvatska ne bi aktualizirala prijedlog o izbacivanju engleskog iz ureda Europske unije? Budući da je vjerojatno da bi u takvoj, pretpostavljenoj, situaciji mogao izbiti ‘fajt‘ između Njemačke i Francuske, kompromisno rješenje mogao bi biti neki novi europski esperanto.
Pa zašto da to ne bude hrvatski?
Dovoljno smo mali da ne možemo biti jezična prijetnja nikomu, a svaki Europljanin, nauči li malo hrvatskoga, lakše će se sporazumijevati s nama kada dođe na ljetovanje. Zato predlažem da Hrvatska za predsjedanja Vijećem Europe forsira hrvatski kao zamjenu za engleski.
Izgon engleskog jezika ne bi zabrinuo samo Britance nego, još više, Amerikance. Hollywood i cijela američka industrija zabave iz prošlog stoljeća, danas pojačani internetskom komunikacijom i jezikom društvenih mreža, odlična su prethodnica i potpora američkoj ekonomskoj dominaciji.
Pa bi i Trump u toj situaciji bio krotkiji pregovarač s Unijom. Čak bi i Boris Johnson možda razmislio o povratku Londona iz političkog i jezičnog izgnanstva. Naime, ne mogu zamisliti njih dvojicu kako uče hrvatski ne bi li se sporazumjeli s predstavnicima EU o, primjerice, carinama.