Aktualno Poduzetnici Preporučeno

Nasljednik Fiatova carstva kocka se s talijanskim korijenima

Fiat – Fabbrica Italiana Automobili Torino – tvornica koju je još 1899. u Pijemontu osnovao Giovanni Agnelli – jedan je od najvažnijih simbola industrijske Italije u posljednjem stoljeću. Kad se obitelj Agnelli okupila 2013. na misi zadušnici u povodu desetogodišnjice smrti osnivačeva unuka Giannija Agnellija, počast su došli odati ne samo predstavnici poslovnog svijeta nego i predsjednik Italije Giorgio Napolitano, a torinski nadbiskup Cesare Nosiglia pročitao je i poruku pape Benedikta XVI. No čovjek koji je naslijedio carstvo Agnellijevih i čudesno ga oporavio, Giannijev unuk John Phillip Jacob Elkann, prošle je godine odlučio preseliti središte holdinške tvrtke Exor u Nizozemsku. A povezanost Exora s Italijom planira osnažiti ulaganjima u manje talijanske obiteljske biznise koji su posljednjih desetljeća uspjeli narasti do nacionalnih ili kontinentalnih brendova. I sve to radi u trenucima kad je objavljeno da će FCA (Fiat Chrysler Automobiles) u 2019. napustiti Sergio Marchionne, Elkannova dugogodišnja desna ruka i jedan od najuspješnijih Fiatovih menadžera.

Dobra prilika

Karakter Exora i samog Fiata daju posve uvjerljive razloge za seljenje sjedišta holdinške tvrtke. Nakon Chryslerova bankrota John Elkann je 2009. odlučio snažnije ući u vlasništvo američkog automobilskog diva. Premda nije tada tako mislio, ta se odluka pokazala ključnom u povratku Fiata i Exora na staze stare slave. Stjecanje većinskog udjela u Chrysleru donijelo je automobilskoj grupi Agnellijevih 2012. neto dobit od 1,86 milijardi dolara, a bez Chryslerovih prihoda gubitak bi iznosio 1,38 milijardi.

John Elkann, čovjek koji je naslijedio carstvo Agnellijevih i čudesno ga oporavio, prošle je godine odlučio preseliti središte holdinške tvrtke Exor u Nizozemsku. Povezanost Exora s Italijom planira osnažiti ulaganjima u manje talijanske obiteljske biznise.
– Osjetio sam da bila dobra prilika, ali nisam osjećao da će biti presudno – rekao je poslije John Elkann o ulasku u Chrysler.

Spajanjem u FCA Fiatovo sjedište ionako je već u Nizozemskoj, a fiskalna rezidencija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Stoga je dioničarska odluka o Exorovu odlasku iz Italije razumljiva, kao i to što se sâm Elkann pobrinuo internacionalno proširiti Exorov portfelj. Više Exor ne drži samo talijanske i s Italijom povezane tvrtke i simbole, poput La Stampe, Ferrarija, Iveca, Alfa Romea te nogometnog kluba Juventus, nego je stjecanjem PartnerRea ušao u međunarodno tržište reosiguranjem, a putem Economista i u međunarodne medije. Ali riječi Italliana i Torino još su skrivene u Fiatovu dijelu pokrate FCA i Elkann danas zato planira Exorov povratak s pomoću financijskih ulaganja u uspješnije talijanske biznise.

Iz drame u profit

Formalnu pripremu za ‘capa’ Elkann je počeo prije točno dvadeset godina. Incognito je prošao tvornicu farova u Birminghamu, proizvodnu liniju u Poljskoj, trgovinu automobilima u Francuskoj te je do djedove smrti 2003. radio u korporativnoj reviziji General Electrica. Kad je 2003. preuzeo IFIL, današnji Exor, obiteljski posao nije bio sjajan. Fiatov europski udjel u tržištu smanjio se ispod šest posto, ali Elkann je vrlo brzo počeo donositi uspješne poslovne odluke. Jedna od najvažnijih sigurno je bila dovođenje Sergia Marchionnea za Fiatova izvršnog direktora.

Elkannu je Marchionne značio ono što je njegovu djedu Gianniju Agnelliju bio Cesare Romiti, poznat kao Il Duro. Dakle, operativna figura koja je u stanju pobrinuti se za sve detalje upravljanja najvažnijim resursom holdinga Exor i izvesti ga iz drame u profit, pa čak i voditi tvrtku ako je potrebno. Kad mu je Elkann ponudio dolazak na mjesto Fiatova izvršnog direktora, Marchionne mu je rekao da se iskreno nada da ga neće trebati jer je dotad imao iskustvo s tosterima i dječjim igračkama, a ne s vozilima. Međutim, strah se pokazao neopravdan, a Elkannov izbor odličan. Elkannova i Marchionneova suradnja pretvorila je Fiat u uspješnu tvrtku koja je stekla vladajući udjel u Chrysleru i spojila se zatim s njim te danas čini četvrtinu Exorova portfelja i najveći dio prihoda holdinga Exor. A kad su tek počeli 2004., Fiat je imao dva milijuna dolara troška na dan, tri milijarde kreditnih obveza, dionicu koja je padala i koja je cijeli IFIL (Exor) vukla prema dnu.

Pregovori s GM-om

Preuzimanje Chryslera, spajanje s njim i kvalitetan zajednički razvoj, kao i dovođenje Sergia Marchionnea bili su svakako najvažniji potezi Johna Elkanna u Fiatu i Exoru. A nije bilo previše povjerenja na početku, čak su i pojedini članovi obitelji bili skeptični prema izboru Marchionnea i Elkannovoj mladosti, posebno zato što je Fiatova krvna slika bila očajna i bio je na korak od Chryslerove sudbine. Elkannovom odlukom za ulazak u Chrysler i Marchionneovom strategijom konsolidacije koju je donedavno nudio i mnogo većem General Motorsu obje su tvrtke profitirale. Međutim, između Marchionnea i Elkanna došlo je do nekih nesporazuma, baš zbog komuni kacije s GM-om. Kad se saznalo da je GM 2015. mamio spajanjem, Marchionne je umanjivao važnost cijele priče, navevši da šalje mnogo e-poruka, pa nije htio to potvrditi. Ali potvrdio je to sâm Elkann.

Preuzimanje američkog Chryslera i dovođenje Sergia Marchionnea za Fiatova izvršnog direktora bili su najvažniji potezi Johna Elkanna u Fiatu i Exoru. Marchionne ga ipak napušta 2019. i, dojam je, na obostranu radost, sa 62 godine odlazi u mirovinu.

– Nije bila riječ o jedinoj e-poruci, to nije bila jedina konverzacija – izjavio je Elkann novinarima kad su ga u svibnju 2015. pitali za otkriće New York Timesa o Marchionneovoj ponudi GM-u. U trenutku kad se otkrila ta poslovna komunikacija, Marchionne je već planirao 2019. otići iz FCA. No je li to učvrstilo Elkanna da ga podupre u toj odluci? Marchionneova strategija konsolidacije temelji se na tezi da je previše kapitala rasuto među prekobrojnim proizvođačima vozila i da bi se spajanjem znatno uštedjelo. Ipak, spajanjem s većim igračem poput GM-a 30-postotni udio Exora u Fiatu istopio bi se na 7,5 posto premda bi i dalje bio najveći pojedinačni dioničar. To bi značilo daljnje udaljenje od talijanske naravi tvrtke iako možda strategija ima zdravu logiku jer je FCA kao sedmi najveći proizvođač automobila zadužen više od konkurenata. Jesu li se Elkann i Marchionne držali zajedničkog plana? Ili je Marchionne solirao pa će u mirovinu otići sa 62 godine, dok je njegov pandan Cesare Romiti sa 73 postao predsjednik Uprave Fiata? Odgovor na to pitanje na kraju nije previše važan. John Elkann, kako i priliči novim generacijama, uspješno je promijenio Exorovu filozofiju i usmjerio ga globalno umjesto nacionalno. No to i nosi neke druge posljedice. Na vrhuncu svoje gospodarske moći Fiat je zapošljavao 300 tisuća ljudi u Italiji, od čega u Torinu čak 100 tisuća, a danas u Italiji ima 62 tisuće zaposlenih, a u torinskim pogonima radi samo pet tisuća ljudi.

Planovi za talijanizaciju

Bez obzira na Exorovo globalno značenje, na što Italija može biti ponosna, seljenje u Nizozemsku dodatan je udarac. Već sam Exor nije u potpunom vlasništvu obitelji Agnelli, nego u natpolovičnom. Nedavnom kupnjom međunarodnoga reosiguravajućeg društva PartnerRea FCA i Fiat prestali su biti najveći Exorov resurs. Kamo, zapravo, Elkann vodi Exor? Možda je shvatio da se mora što jače povezati s Italijom, a možda su ga na to prisilile poslovne odluke kojima holdingu Exor sve jače daje globalni karakter. U svakom slučaju, ima planova za jaču ‘talijanizaciju’ Exora. Primjerice, među 62 tisuće zaposlenih u Italiji i 950 je ljudi u Masseratiju kojim planira oživiti proizvodnju luksuznih automobila namijenjenih izvozu. Okretanje Exora manjim ulaganjima u uspješne talijanske biznise John Elkann je vjerojatno pronašao način da zadrži jaku vezu s domovinom svoje obitelji, proširi portfelj, ostvari profit te kontinentalne i nacionalne brendove pomogne odvesti na globalnu razinu. Na meti su mu Moncler, Eataly i Technogym, tvrtke koje su među onima koje najbrže rastu u posljednjih deset godina.

Exor ne drži samo talijanske i s Italijom povezane tvrtke i simbole, poput La Stampe, Ferrarija, Iveca, Alfa Romea te nogometnog kluba Juventus, nego je stjecanjem PartnerRea ušao u međunarodno tržište reosiguranjem, a putem Economista i u međunarodne medije.

– Vjerujemo da postoji tržište u kojem poduzetnici ili obiteljski biznisi iz mnogih razloga traže partnere. A u partnerstvima mi tražimo priliku za ulaganja – rekao je Elkann nedavno Financial Timesu. Hoće li uspjeti u svojoj namjeri? Pokazat će vrijeme, ali izgledi za uspjeh nisu mu loši, među ostalim i zbog poznatih aktualnih problema talijanskog bankarskog sustava koje privatnom ulagaču Exorove veličine daju neslućene mogućnosti. Ako bude uspješno vodio Exor i ulaganjama uspostavio snažne veze s Italijom, John Elkann mogao bi postati jednako uspješan i cijenjen kao njegovi prethodnici koji su bili na čelu obitelji Agnelli. A te je cipele teško obuti bilo komu, pa i Johnu Elkannu.

Djedova odluka

Premda je rođen u New Yorku, odrastao u Brazilu, Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj, John Phillip Jacob Elkann odabrao je studirati u Torinu jer je Italiju zbog obitelji Agnellijevih najviše osjećao kao dom. Djed Gianni Agnelli pokušavao ga je nagovoriti da studira ekonomiju, međutim, odlučio se za inženjerski studij na politehničkom fakultetu jer ga je smatrao izazovnijim. Najstariji sin Margherite Agnelli, jedine kćeri Giannija Agnellija, već je s 21 godinom nenadano odabran za nasljednika. Originalni nasljednik Giovanni Alberto Agnelli 1997. iznenada je preminuo od raka, a djed i dugogodišnji ‘capo’ obitelji u Johnu Elkannu vidio je budućnost. – Tog dana nakon ručka rekao mi je da razmišlja o imenovanju u upravu i da misli da bih to trebao biti ja. Nisam to očekivao. Pitao sam ga misli li da to ima smisla – ispričao je Elkann o djedovoj odluci.

Komentari