16. prosinac 2016.

Obnovljen je ‘izgubljeni‘ film koji je predvidio uspon nacizma i antisemitizma

‘Grad bez Židova‘ naziv je filma premijerno prikazanog u Beču davne 1924. godine čija je originalna verzija bila izgubljena 90 godina, a sada je pronađena i spašena od propadanja.

Kraj je Prvog svjetskog rata, raste napetost među stanovnicima njemačkog govornog područja, a političari se trude pronaći žrtveno janje i počinju zagovarati protjerivanje svih Židova. Iako zvuči kao odlomak povijesne knjige o Trećem Raichu navedeno je zapravo radnja filma snimljenog u vrijeme kada je nacistička stranka još bila zabranjena, a Adolf Hitler čamio u zatvorskoj ćeliji dovršavajući knjigu Mein Kampf.

>>>Varoufakis: Slavimo fašiste, dekonstrukcija Europe na visokoj je razini i ubrzava se

Nijemi film nastao je na temelju distpoijskog romana židovskog publicista Huga Bettaurea, Die Stadt ohne Juden (‘Grad bez Židova‘), a originalna verzija smatrala se izgubljenom više od 90 godina. Ipak, zahvaljujući slučajnom otkriću na pariškom buvljaku i crowdfunding kampanji, film je obnovljen digitalnom tehnikom, a premijerno prikazivanje zakazano je za jesen iduće godine u Beču.

Crowdfunding potpiren izborima  

Austrijski filmski arhiv organizirao je crowdfunding kampanju čiji je cilj bio skupiti 75,500 eura, što su uspjeli četiri dana prije roka. Glasnogovornik organizacije kaže da je jedna od najvećih donacija pristigla nakon Trumpove pobjede od židovske obitelji koja želi ostati anonimna, a darivanje se udvostručilo nakon što je desničarski populistički kandidat poražen na predsjedničkim izborima u Austriji.

Osim što prikazuje gospodarske okolnosti koje su dovele do širenja antisemitizma, film na satiričan način prikazuje i posljedice egzodusa židovskog naroda u Beču, koji je u filmu nazvan ‘Utopija‘.

U početku, gradski Arijevci slave odlazak svojih židovskih susjeda uz vatromet, ali nakon toga utopijski kulturni život počinje propadati - kafići se pretvaraju u pivnice, trgovine odjećom umjesto urbane mode prodaju narodnu nošnju, a strani partneri prekidaju trgovinske veze.

U jednoj sceni filma politički savjetnik govori gradonačelniku kako je čudno što njihova valuta još uvijek ne vrijedi apsolutno ništa, a ubrzo nakon toga po gradu se počinju pojavljivati plakati s natpisom ‘Izbacivši Židove, izbacili ste i naše blagostanje‘.

Sadašnjost u prošlosti

Oštećena i nepotpuna verzija filma otkrivena je u nizozemskom Muzeju filma 1991., a vjerojatno je bila i cenzurirana. Nikolaus Wostry, iz austrijskog filmskog arhiva objasnio je da novootkrivena i obnovljena inačica sadrži originalni završetak i niz scena koje prikazuju različite društvene sfere Židova u Beču.

‘Poruka koju želimo poslati jest da to nije samo film o prošlosti‘ – rekao je Wostry za The Guardian i dodao da je "u vrijeme kada je napravljen film, vladala slična situacija kao u današnjem svijetu. Krajem Prvog svjetskog rata, puno ljudi je raseljeno prema Beču zbog ruskih snaga na sjeveru Carstva, pogotovo Židova iz Bukovine i Galicije. Ta je izbjeglička kriza antisemitizmu dalo golemi poriv  i sve su stranke od njega počele raditi politiku."

Nakon Drugog svjetskog rata, kada se Austrija morala redefinirati kao nacija, Židovi u Beču su odigrali važnu ulogu. ‘Postali smo nacija Schnitzlera, Freuda i Schönberga, ali nikada Austrija nije pokušala vratiti protjerane Židove. Postoji veliki paradoks u ovom narodu,‘ veli Wostry. U filmu, izmišljeni utopijski kancelar odluči pozvati židovsku populaciju natrag u grad. Nažalost, stvarni život nije imao tako sretan kraj. Autora romana koji je poslužio kao inspiracija za film, ubio je u njegovom uredu bivši član tada zabranjene nacističke stranke samo nekoliko mjeseci nakon što je film premijerno prikazan. Johannes Riemann, koji je u filmu tumačio glavnog židovskog protagonista, kasnije se pridružio nacističkoj stranci, a Hans Moser, koji je u filmu glumio jednog od najvećih protivnika Židova, u stvarnom životu morao je pobjeći iz Austrije jer se nije htio rastati od svoje supruge Židovke.