Kako pokazuje svježi primjer ministra državne imovine Gorana Marića, sukob interesa postao je omiljena tema dnevnih medija, pa tako danima slušamo o vikendici u ne pretjerano atraktivnom Živogošću kojoj je vrijednost kroz godine porasla što dodatnim radovima, što kretanjima na tržištu nekretnina, a ministar te činjenice nije uzeo u obzir prilikom prijave svoje imovine. Da je sukob interesa problematičan koncept pokazuje i broj otvorenih predmeta pred Povjerenstvom za sprječavanje sukoba interesa koje je vjerojatno najzaposlenija institucija u državi. Pored Gorana Marića tu su njegov prezimenjak Zdravko Marić, premijer Andrej Plenković, ministri Tomislav Tolušić, Lovro Kuščević, Davor Božinović, Gabrijela Žalac i Nada Murganić, pa Željko Reiner, Gordan Jandroković, Marko Milić, Anka Mrak-Taritaš…
Sukob interesa sklizak je teren koji pojedine jurisdikcije različito definiraju, bilo da ga vide ‘usko‘ kao financijsku ili drugu korist koju je neki dužnosnik ostvario, bilo da je riječ o mogućnosti pristranog djelovanja, kako ga vidi Hrvatska. Upravo iz tih razloga, mnoge zemlje umjesto općenitog praćenja svih dužnosnika pribjegavaju kodeksima pojedinačnih institucija. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj sukob interesa definira kao sukob između javne dužnosti i privatnog interesa dužnosnika, pri čemu dužnosnik ima privatne interese koji mogu neprilično utjecati na njegovo obavljanje javnih dužnosti, ali Hrvatska ide znatno dalje i dopušta proglašavanje sukoba interesa čak i kada za to postoji opravdana mogućnost.
Utvrđivanje granice između prihvatljivog i neprihvatljivog u državi izgrađenoj na sukobu interesa dodatno otežava veličina države i činjenica da se u njoj ‘svi znaju‘, odnosno da su građani uvijek korak od neke međusobne poveznice (mjesto odrastanja, mjesto školovanja, bračni, prijateljski, profesionalni, obiteljski odnosi…). Ako, primjerice, sutra neki veći poduzetnik postane ministar, znači li to da se svi oni poduzetnici s kojima je imao doticaj u prijašnjoj karijeri ne mogu najmanje četiri godine javljati niti na jedan natječaj njegovog ministarstva?
Za bivši šeficu Povjerenstva Daliju Orešković dileme nema, ona tvrdi kako provedba treba biti i rigoroznija, nego je sada jer poanta sukoba interesa nije utvrđivanje izravne koristi, već u potencijalu na pristrano ponašanje nekog dužnosnika jer se ostvarivanjem koristi ionako već prešlo prag iz sukoba interesa u korupciju. Ipak, ostaje pitanje je li ovako općenit pravni okvir zapravo počeo pretvarati borbu protiv sukoba interesa u farsu od koje najviše koristi imaju mediji i oporba, koja god ona bila u danom trenutku.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Lidera. Možete i digitalno.