Glavno predavanje na Liderovoj konferenciji Generation Management održala je Orsolya Nemes s Milestone Solutions Laba iz Budimpešte koja je sudionicima pojasnila osnovne pojmove poput generacijske teorije, karakteristika famoznih milenijaca i izazova budućnosti.
Nizom vrlo starih citata pokazala je da nerazumijevanje starih prema mladima postoji vjerojatno koliko i ljudi, želeći reći da i danas postoji dosta mitologije oko generacijskih razlika. Dio je istina, dio je mit, poručila je Nemes, te primijetila da je generacijska teorija naglašenija na Zapadu zahvaljujući tehnološkom napretku.
Pojam generacije gledan je do prije nekih 200 godina uglavnom vertikalno, kao djed, otac i sin, da bi tek u proteklih nekoliko stotina godina postao horizontalan – ljudi sličnih godina. Prema Karlu Mannheimu, jednom od očeva moderne sociologije, dva su faktora ključna za stvaranje razlika među generacijama, a to su neka velika kriza ili rapidni razvoj tehnologije. Oboje je u zadnjih nekoliko desetljeća prisutno na Zapadu, stoga ne čudi sve veća uočljivost generacijskih razlika.
Ipak, upozorila je, pri razmatranju generacija valja imati na umu da se radi o pojedincima, ne skupinama, da na percepciju utječu financijska i društvena pozadina svakog pojedinca, životni ciklus (iskustva u određenom periodu života) i status. To su neki od problema kada se razmatra generacijsku teoriju. Dapače, segmentacijom mađarskih milenijaca, Nemes je pokazala na koliko se malom uzorku stvaraju općenite percepcije o generaciji rođenoj između 1982. i 1995., iako i oko toga postoje prijepori (Amerikanci obično uzimaju 2000. kao gornju granicu). Naime, od ukupno oko 600 tisuća ljudi koji spadaju u ovu kategoriju, tek njih oko 60–ak tisuća ima diplomu i zapravo glas koji se sluša i koji na kraju utječe na ukupnu percepciju te generacije. Razlike su postale uočljivije i zahvaljujući nizu faktora kao što su globalizacija, mobilnost, tehnologija, demografija, financijska kriza, poslovna mobilnost, organizacijska kultura i karijerni put.
Jedna od posljedica ovih procesa i razlika koje su ogolili jest pretvaranje borbe između talenata u borbu za talente, odnosno borbu kompanija za zadržavanje najkvalitetnijih ljudi jer velik broj milenijaca brzo mijenja radno mjesto. Glavni faktori za odlazak iz kompanije su novci, manjak prilika i loše vodstvo, dok ostanku pomaže napredovanje na poslu i poticanje liderskih kompetencija. S obzirom da će milenijci do 2020. činiti pola ukupne radne snage, a do 2025. čak tri četvrtine, potrebno je prilagoditi se i pokušati upariti stare i nove generacije tako da jedni uče od drugih, poručila je Nemes.