23. rujan 2016.

Političarima nedostaje novi zdravi sportski duh hrvatskih menadžera

lider.media
lider.media

Najnoviji su trendovi u Hrvatskoj povezivanje rekreativnog trčanja s poslovnom zajednicom te naglašavanje trčanja, bicikliranja, trekinga, škrapinga, triatlona i sličnog kao bitnih sastavnica turističke ponude. To se nadovezuje na festivalske ponude koje možda nisu veličine jedne Coachelle ili Burning Mana, no ima ih sve više i za svakoga. Tako i sportske aktivnosti – ponajprije trčanje, postaju sinonim za turizam u Hrvata i Hrvatsku, ali i stvar prestiža u hrvatskoj poslovnoj zajednici. Budući da se rezultati javno objavljuju, konkurenti, kolege, ali i svi zainteresirani točno znaju koliko je vremena trebalo bivšem predsjedniku Uprave Konzuma da istrči polumaraton ili rezultat na 5 km sadašnjeg predsjednika Uprave Peveca... Pritom je vrlo bitno – ponuda događaja nije vezana samo uz velike gradove kao što su Zagreb ili Split, nego se utrke održavaju duž cijele obale, u sezoni i izvan nje, a uključeni su i gradovi poput Ludbrega, Novalje i dr. Primjerice, u Puli je na posljednjoj utrci Run Croatia bilo više od 450 trkača!

Menadžerska evolucija

Većina sudionika rezultate i dojmove objavljuje netom nakon završetka događaja, pa društvene mreže postaju svojevrsni ‘trip advisor‘ – svakomu omogućuju transparetnost. Poveznica s poslovnom zajednicom dvojaka je: prošli tjedan organizirana je prva B2B utrka, na kojoj je sudjelovala gotovo svaka hrvatska tvrtka koja drži do sebe, kao oblik korporativnog PR-a, ali i internog promicanja kulture bavljenja sportom te jačanja sportskog duha unutar kompanije. Ljetos je održana i prva utrka na kojoj je startni broj sadržavao barkod jednoga trgovačkog lanca, s popustom na prodajnim mjestima. Utrke postaju mjesto na kojem se događa networking, promiče vlastiti proizvod i šalje poruka – nismo još za staro željezo te iako smo (pre)zaposleni, i dalje vodimo računa o svom zdravlju i natjecateljskim sposobnostima, što će na kraju utjecati na našu poslovnu učinkovitost. Dijetetska sportska prehrana i razne vrste dijeta te sportska oprema dodatni su dobitnici ovog trenda i načina života hrvatskih menadžera. Možemo zaključiti da je sport, posebice trčanje, obvezatan dio poslovne kulture, networkinga i CV-a velikog dijela poslovne elite, a u organizaciji ili sponzoriranju događaja povezanih s utrkama sudjeluju i najveće kompanije. Hrvatski su menadžeri evoluirali, barem u provođenju slobodnog vremena i načinu prehrane. Poslovni su ručkovi kraći i manje kalorični i ne preporučuje se više od jedne čaše vina. Jednako tako, ‘izvanpansionska‘ ponuda hrvatskog turizma i isključiva koncentracija na obalu u sezoni polako i sigurno postaju samo dio ukupne ponude. Festivali, OPG-ovi u zaleđu i fokusirani sportski događaji postali su standard i nešto što uz jedrenje i lijepu arhitekturu te prirodne ljepote predstavlja Hrvatsku na svjetskoj sceni i čini je sličnom većini ostalih članica EU.

Smjena generacija

Za ovaj proces bila je potrebna dijelom smjena generacija; mlađi dio generacije X, ali i generacija Y , koja dolazi, posve drukčije doživljavaju svoj poslovni i privatni život, posvećujući se putovanjima, sportskim aktivnostima i dijetetskoj (ne nužno dijetalnoj) prehrani. Očekuje se da će se sličan proces dogoditi na našoj političkoj sceni i da će novi vođe u tom segmentu zajednice biti generacijski slični menadžerima: otvoreniji prema Europi i svijetu (budući da su se cijeli život kretali u tom okružju), skloniji sportskim aktivnostima i natjecateljskom načinu razmišljanja koji donosi aktivno ili rekreativno bavljenje sportom te istodobno ponosni na svoju zemlju, željni da budu njezini dobri promicatelji na svojim putovanjima ili u interakciji s ostalim dijelom svjetske populacije. Vjerojatno članovi nove izvršne vlasti neće imati previše vremena za rekreaciju ili sport, ali bi trebali zadržati dio dana za sebe i brigu o sebi te poduprijeti (šire)okružje iz kojeg dolaze. Hrvatska s novom vladom dobiva još jednu kvalitetnu priliku za promjenu načina na koji je doživljavaju u EU te kvalitetniju transcedenciju nezaobilaznog u možda ostvarivo, što je većina dosadašnjih vlada vrlo mudro izbjegavala. Postoje vrlo jasni limiti u internim znanjima i resursima, pojačani vanjskim ograničenjima, ali i iznadprosječna znanja i iskustva, naklonjeni saveznici i privremena savezništva te povoljne konjukture u svijetu oko nas. Sigurno je da svaki pojedinac, tvrtka ili društvo mogu uvijek naći izgovor za izbjegavanje neodgodivog, što se prije ili poslije osvećuje lošijim rezultatatima od prosjeka ili lošom društvenom/korporativnom klimom te velikom proliferacijom zaposlenih ili najatraktivnije populacije (obrazovani i poduzetni).

Autor: Dragan Munjiza