25. travanj 2019.

Poslodavcima se uvaljuju ovrhe na plaće koje sjedaju na račune u inozemstvu

Ni bankama ni fintechovima iz EU ne zabranjuje se poslovanje u Hrvatskoj, ni izravno ni neizravno, komentira odvjetnik Danijel Pribanić takva tumačenja. No, tvrdi da se novim izmjenama Ovršnog zakona, koji je do početka veljače bio u postupku e-savjetovanja, nespretno pokušava riješiti otvaranje računa, u primjerice Sloveniji ili Mađarskoj, ovisno što je građanima bliže.

- Do sada se to formalno smatralo da poslodavac isplaćuje plaću u banci, ali suštinski je sustav ovrha u Hrvatskoj iako automatiziran, u svojoj ideji zastario. Naime, podrazumijeva se da Fina ima izravan link s bankom i računom u banci s kojega se skida novac. A taj link nema s bankama izvan Hrvatske. Nije se razmišljalo ni predvidjelo da će građani ili tvrtke moći otvarati račune izvan granica i tako, de facto, izbjeći ovrhu – objašnjava Pribanić.

Ističe da kada se banka prema novome Ovršnom zakonu definira kao banka u Hrvatskoj, to ne sprječava građanina da i dalje prima plaću u inozemstvu, ali obvezuje poslodavca da provodi ovrhu kao da plaću ne isplaćuje u banku, nego kao na ruke.

- Novi prijedlog Zakona nije u koliziji sa europskim pravnim sustavom. Definicija nečega na jednome mjestu ne znači da vrijedi svugdje, nego samo na tome mjestu gdje je napisana. Dakle, ako definicija banke u ovrsi ne dira definiciju banke ni po kojemu drugome propisu pa tako ne dira u osnovni propis kojim je uređeno poslovanje kreditnih institucija iz EU u Hrvatskoj – Zakon o kreditinim institucijama, – upozorava Pribanić.

Ako se promjeni definicija banke, u koliziji je jedinu o dijelu gdje ovrhovoditelj (čl. 199.) mora otvoriti račun u Hrvatskoj banci ne bi li na njega primio novac.

- U tom je dijelu u koliziji s europskim pravom jer se krši sloboda pružanja usluga. Nema nikakvog racionalnog ili faktičkog obrazloženja zašto bi ova diskriminacija opstala jer primiti novac trebam na svoj račun, otvoren u banci gdje inače poslujem, a ne da radi provođenja ovrhe u Hrvatskoj moram otvarati račun u nekoj lokalnoj banci. Ovo je samo bio nespretan način da se spriječi ljude da izbjegavaju ovrhu otvaranjem računa u primjerice Sloveniji, ali ne postoji razlog zašto ovrhovoditelj ne bi primio novac na račun u Sloveniji. Ovrha će po novome zakonu biti omogućena, ali će spriječiti ovrhovoditelja da primi novac u stranoj banci. To je poanta – kaže Pribanić.

Dakle, jednostavno rečeno to znači sljedeće – ovrha se ne bi smjela moći izbjeći niti se propisi mogu izbjeći. Propisi ne mogu služiti da ih se izbjegava i to nije legitimno očekivanje. Znači, ovrha se mogla provoditi samo u bankama u Hrvatskoj i tako ostaje i dalje jer naši zakoni koji Fini daju ovlasti ne vrijede izvan našeg teritorija. To se moglo i prije i to će se moći i u budućnosti. A da bi se spriječilo ljude da koriste benefite europskog prava na štetu ovrhovoditelja, otvaranje računa u inozemstvu i plaćanje na te račune smatrat će se da ne primaju plaću putem banke, nego da primaju plaću na ruke.

- To znači da će poslodavci morati sam provesti ovrhu kao da je Fina. I sada ovrhovoditelj može poslodavcu poslati rješenje o ovrsi i reći da provodi ovrhu. Poslodavac to u pravilu ne može odbiti. I to je dovelo do velikoga problema u praksi koji rijetko tko spominje jer ne zna se koji je redoslijed ovrhe– kaže Pribanić.

Naime, događa se da u Fini imaju jedan raspored ovrha, odnosno redoslijed. Primjerice, banci A netko je dužan 100.000 kuna, banci B 200.000 kuna. I takav je redoslijed ovrhe, prvo se naplaćuje dug od 100.000 kuna, pa onaj od 200.000 kuna. Međutim, građanin on-line podigne kredit od 50.000 kuna (putem neke od platformi). No, dug ne vraća.

- Platforma se legalno raspita, ode u Finu i vidi da postoji dug od 100.000. i 200.000 kuna i da postoji redoslijed. I umjesto da platforma svoj dug stavi na treće mjesto, što nikada neće naplatiti ili će im ovrha biti obustavljena, raspitaju se u mirovinskom sustavu gdje ta osoba, odnosno dužnik radi. Legitiman je interes i dobiju podatak o poslodavcu. Zatim poslodavcu pošalju nalog da obustavlja 50.000 kuna . Poslodavac u Hrvatskoj mora ‘skidati‘ taj novac, čime je ‘zeznuo‘ dosadašnja dva vjerovnika. A Fina ne zna da je platforma poslala poslodavcu zahtjev za skidanjem novca. Time poslodavac radi poslove Fine, ali za razliku od Fine, to radi besplatno. I ovime se poslodavac zamara nepotrebnim temama, a ovrha se ne provodi redoslijedom kako bi to trebalo biti – zaključuje Pribanić.