U konstruktivnom razgovoru s poduzetnikom raspravljali smo o prereguliranosti u hrvatskom gospodarstvu. Čitao je ‘Pravdu‘ prije mjesec dana kad sam pisao o obvezi podnošenja zahtjeva Ministarstvu financija za promjenu sjedišta tvrtke zbog preseljenja u inozemstvo. Da ne duljim, u Lideru smo predložili da umjesto zahtjeva za odobrenje tvrtka bude obvezna samo obavijestiti Ministarstvo o preseljenju u inozemstvo. Veli taj poduzetnik da je Liderov prijedlog dobar, ali da bi trebalo liberalizirati i promjenu sjedišta unutar Hrvatske. Cilj je skresati – nepotrebne, kaže – troškove javnog bilježnika od četiri tisuće kuna pri promjeni sjedišta unutar zemlje, ali i skratiti vrijeme koje se potroši u proceduri. U Pravilniku o načinu upisa u sudski registar (čl. 53.) piše da se rezervacija imena ili naziva tvrtke mora obaviti prije podnošenja prijave za upis promjene tvrtkina sjedišta na područje drugoga registarskog suda (to vrijedi i za osnivanje nove tvrtke te promjenu njezina naziva).
Čemu sve to?
Nakon što se rezervira naziv (pretpostavimo da je prihvaćen), podnosi se prijava u sudski registar o promjeni sjedišta (čl. 42. Pravilnika), zato je potrebna papirologija koja se ovjerava kod javnog bilježnika. Moj sugovornik dao mi je razmišljati je li sve to potrebno. Osim toga, može se dogoditi da sudac odbije rezervaciju imena zato što na istom području za koje je mjerodavan jedan trgovački sud već postoji tvrtka s tim imenom. Sve se to može skratiti zakonskim rješenjima, odnosno eliminirati, smatra moj sugovornik, većina administrativne procedure uklanjanjem nepotrebnih odredbi u spomenutom Pravilniku. Naime, u članku 11. stavku 2. Zakona o trgovačkim društvima (dakle, čak iznad Pravilnika) piše: ‘Tvrtka trgovačkoga društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca upisane u sudski registar kod istoga registarskog suda.‘ I to je to. Više nego dovoljno. Što znači da u Zakonu već imamo rješenje za tu situaciju, ali mi to još moramo zakomplicirati s viškom proceduralnih obveza u Pravilniku.
Jednostavno rješenje
Što bi to značilo u praksi? Ako bi, primjerice, tvrtka X iz Zagreba htjela promijeniti sjedište u Zadar, samo na temelju članka 11. prekršila bi Zakon ako u Zadru već postoji tvrtka X. Da bi to izbjegla, zagrebačka bi tvrtka X, prije nego što prijavi promjenu sjedišta, sama provjerila u sudskom registru postoji li u Zadru tvrtka istog naziva. Ako to ne bi učinila (ili ako provjeri, a ipak se ogluši o Zakon), tvrtku bi mogla tužiti zadarska tvrtka ili po službenoj dužnosti mjerodavno tijelo te bi trebala biti kažnjena i gubljenjem prava na promijenjeno sjedište, ali i novčano. Inače, u sadašnjim prekršajnim odredbama nema kazne za takvu radnju jednostavno zato što je ona nemoguća jer, navedoh, sada se najprije mora rezervirati ime koje može biti odbijeno. Dakle, prijedlogom mojega sugovornika odgovornost bi pala na tvrtku koja mijenja sjedište, ali ubrzao bi joj se postupak registracije jer bi za pola minute saznala postoji li tvrtka istog ili sličnog imena; sadašnji je rok za rezervaciju tri dana (a to zna, kažu, trajati i dulje). Moj je sugovornik na ovom primjeru pokazao koliko su suvišni neki propisi, tj. procedure, uz postojeća djelotvorna zakonska rješenja.
Što će im javni bilježnik?!
Osim nepotrebne procedure za promjenu tvrtkina sjedišta sugovornik me upozorio i na nepotrebne troškove pri takvoj odluci. Da bi promijenila sjedište, tvrtka mora svoju odluku, uz gomilu papira, ovjeriti kod javnog bilježnika i platiti ga pa tek onda ići u trgovački sud mjerodavan za područje na koje se tvrtka seli. Ovjera dokumenata kod javnog bilježnika pri osnivanju tvrtke može se razumjeti, no nije jasna takva obveza pri promjeni sjedišta jer će tvrtka istog naziva obavljati istu djelatnost, tj. osim sjedišta ništa se više ne mijenja. Naime, tvrtka koja je već registrirana ima svoja tijela, ovlaštene osobe čiji je potpis pohranjen u trgovačkom sudu, svoj memorandum... Dakle, legalna je tvrtka čija je odluka o promjeni sjedišta legalna, zato se pitamo zašto državnim institucijama i u takvim slučajevima trebaju usluge javnog bilježnika.