Aktualno Pravda za sve Preporučeno

Pravda za sve: Kupljeni proizvod možete vratiti u roku od dvije godine

Edis Felić

Čuo sam prije nekoliko tjedana priču čovjeka koji je kupio proizvod u trgovini i sad se naganja s tom trgovinom da mu vrati novac jer je proizvod nakon nekoliko mjeseci ‘riknuo’. Što je najčudnije, nije dobio nikakav jamstveni rok za njega, a u trgovini su mu tek naknadno, kad ga je reklamirao, rekli da za takve proizvode ne daju jamstvo. Najprije sam svom sugovorniku, koji nije želio da objavim njegovo ime i naziv trgovine jer se nada da će ona ipak riješiti taj problem, rekao da je i sâm kriv jer nije tražio jamstvo. Riječ je, inače, o proizvodu vrijednome dvije tisuće kuna, prošlo je već godinu dana od kupnje i čini se da trgovina ipak ne namjerava preuzeti proizvod natrag i vratiti mu novac.

Tko plaća vještaka?

Primjer kupca koji želi vratiti pokvareni proizvod pokazuje kako ljudi olako kupuju proizvode bez jamstva. No ono nije nužno ako kupac zna svoja prava.
Najprije nisam namjeravao kopati po tome, ali poslije me zaintrigiralo jer sam o reklamaciji proizvoda prije nekoliko godina pisao za Lider. Zato sam malo pretraživao i sva sreća da nisam morao uložiti mnogo truda jer bih inače vjerojatno odustao. Moj znanac još nije izgubio novac jer u Zakonu o zaštiti potrošača (čl. 43.) piše da se u slučaju materijalnog nedostatka proizvod može vratiti u roku od dvije godine ako je taj nedostatak postojao prije kupnje. Ako pak trgovac ne želi priznati da je proizvod bio pokvaren prije kupnje, angažira se vještak koji će to utvrditi. I tu sad treba paziti jer Zakon kaže da, ako se proizvod reklamira u roku od šest mjeseci od dana kupnje, troškove vještačenja snosi trgovac. Nakon šest mjeseci snosi ih ona strana koja nije imala pravo za ono što je tvrdila. To znači da je moj znanac još u roku, kako sam naveo, da može vratiti proizvod i dobiti novac natrag, ali samo ako se utvrdi da je uzrok kvara postojao prije kupnje. No probio je rok koji se odnosi na plaćanje vještačenja, pa ako vještak utvrdi da je on sâm prouzročio kvar nakon kupnje, platit će i vještačenje. Kako sam napomenuo, znanac je kupio proizvod bez jamstva, ali to ne znači da je sve izgubljeno. Naime, jamstvo je samo dodatni osigurač kupcu da je proizvod ispravan ili da će biti popravljen ako je pokvaren u jamstvenom roku. Država je pak u tom smislu i bez jamstva zaštitila potrošače jer, prema Zakonu o obveznim odnosima (čl. 400.), ‘prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca’. Dakle, bez obzira na to ima li jamstva.

Tužba i u medije

Dalje se govori da kupac ima rok od dva mjeseca da se javi trgovcu od trenutka otkrivanja kvara, ali najkasnije do dvije godine nakon kupnje. Dakle, gotovo isto, samo što Zakon o zaštiti potrošača preciznije utvrđuje tko plaća vještačenje. Do sada je moj znanac sa šefom trgovine komunicirao usmeno i od toga nema nikakav trag. Zato treba pisanim putem poslati obavijest trgovini da s njom raskida ugovor (kupnjom proizvoda smatra se da su kupac i trgovac sklopili ugovor, a dokaz je račun) i zatražiti da mu vrati novac, u suprotnome će je tužiti. Mislim da je ovo najbolje rješenje za njega (ako ima pravo o oštećenom proizvodu) jer će se trgovina suočiti s mogućnošću da završi na sudu, ali i u javnosti ako znanac to odluči dati u medije. Dakle, zaključimo: ako proizvod nije valjan, bez obzira na to ima li jamstvo ili nema, u roku od dvije godine možete ga vratiti.

Koje su mogućnosti kupaca?

Mogućnosti kupaca koji su kupili oštećenu robu u trgovini definirane su Zakonom o obveznim odnosima od članka 400. do 437. Ima tu zanimljivih stvari. Primjerice u čl. 425. kaže se da se u slučaju manjeg popravka jamstveni rok produljuje onoliko koliko je kupac bio lišen uporabe proizvoda. Međutim, kad je zbog neispravnosti proizvoda on zamijenjen ili je na njemu napravljen veći popravak, jamstveni rok počinje teći ponovno od zamjene, odnosno od vraćanja popravljene stvari. Također, u čl. 427. jasno je navedeno tko snosi troškove prijevoza do servisa: ‘Prodavatelj odnosno proizvođač dužan je o svom trošku prenijeti stvar do mjesta gdje se treba popraviti, odnosno zamijeniti te popravljenu odnosno zamijenjenu stvar vratiti kupcu.’ Mi često sami odnesemo proizvod u servis, no ovo je važno znati ako je servis izvan mjesta našeg prebivališta.

Komentari