Čitatelj koji je ujedno obrtnik otišao bi u mirovinu, ali ne želi ugasiti obrt, nego nastaviti raditi. Ipak, boji se da će napraviti nešto mimo zakona, što ne želi, pa je nazvao u Lider, gdje mu je netko od mojih rekao neka se obrati meni jer sam ja stručnjak koji će mu sve objasniti. Tako mi je prenio riječi mojih kolega, na što ja zakolutah očima i (budući da čovjek nije kriv) odlučih saslušati ga.
>>>Pravda za sve: Ako na livadi nema stoke, nema ni novca iz Ruralnog razvoja
Čitatelj ima obrt već dvadeset godina i 41 godinu staža. Cijelo je vrijeme svoje obveze prema državi i cehu uredno podmirivao i sada bi, isključivo legalno, nastavio raditi primajući mirovinu. Rekoh mu da ću se kao tzv. stručnjak konzultirati s ‘kolegom’, izvrsnim stručnjakom, direktorom konzultantske tvrtke, pa mu se javiti. Pravi stručnjak u ovoj priči (želio je ipak ostati anoniman) rekao mi je da je u takvim slučajevima najbolje rješenje da obrtnik umjesto obrta osnuje tvrtku.
Osoba od povjerenja
Često se obrtnici koji su pred umirovljenjem raspituju mogu li nastaviti raditi i primati mirovinu. To nije moguće, ali zakon ipak omogućuje neke opcije onima koji baš žele nastaviti raditi i zadržati vlasništvo – osnivanje tvrtke ili kućnu radinost
Propisi omogućavaju umirovljenicima sa starosnom mirovinom da se zaposle na pola radnog vremena ili kraće a da ne izgube pravo na isplatu mirovine. Tako bi se i naš budući umirovljenik mogao zaposliti u vlastitoj tvrtki kao radnik ili bi kao prokurist mogao voditi tvrtkino poslovanje, a za direktora imenovati osobu od povjerenja.
Svrha je te državne mjere, naime da se umirovljenicima ne obustavlja isplata mirovine pod određenim uvjetima, omogućiti im kakav-takav standard pod stare dane (ta povlastica ne vrijedi jedino za direktore i članove uprave). Moj sugovornik sugerira da obrtnik odmah osnuje d.o.o., a ne j.d.o.o. jer j.d.o.o. mora svake godine rezervirati četvrtinu svoje dobiti dok ne namiri temeljni kapital od dvadeset tisuća kuna, nakon čega se treba registrirati kao d.o.o., što su opet troškovi i gubljenje vremena. Naravno, opcija s d.o.o.-om najbolja je ako osnivač tvrtke može odmah izdvojiti dvadeset tisuća kuna. Ako sam dobro shvatio čitatelja, to mu ne bi bio problem. Uostalom, kaže naš stručnjak, temeljni kapital od dvadeset tisuća kuna nije trošak, nego novac na računu tvrtke kojim ona može raspolagati.
>>>Pravda za sve: Ako je porezni dug otišao u zastaru, poreznici to moraju priznati
– Druga je mogućnost da član uže obitelji osnuje obrt i da se posao prebaci sa starog obrta na novi, a da čitatelj pomaže u poslovanju kao član obitelji. Mislim da to neće odgovarati čitatelju jer mu je formalna pozicija nikakva, a vjerujem da je upravo on glavni pokretač posla – kaže stručnjak.
Najbolja opcija
Da ta pitanja nisu bezazlena, potvrdili su i u Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK) rekavši mi da ih njihova savjetodavna služba često zaprima. U HOK-u napominju da je još moguće, osim navedenih opcija, nakon zatvaranja obrta otvoriti domaću radinost, odnosno sporedno zanimanje.
– U tom slučaju djelatnost se obavlja isključivo osobnim radom. Dakle, ne može se zapošljavati radnike kod kuće ili kod korisnika usluge, a godišnja primanja ne smiju prelaziti 10 bruto prosječnih mjesečnih plaća prethodne kalendarske godine – objašnjavaju u HOK-u.
>>>Stara zgrada na Plesu još bez korisnika
Čitatelj koji me nazvao djelovao je pomalo uplašeno; boji se da će povući pogrešan potez i da će mu poreznici pokucati na vrata. Treba ga razumjeti jer je u javnosti (opravdano ili neopravdano) stvorena atmosfera straha od poreznika, no u HOK-u me uvjeravaju, kao i naš stručnjak, da su te mogućnosti legalne i da se nitko, ako su mu namjere čiste, ne treba brinuti. Možemo zaključiti, uzimajući u obzir pretpostavku da obrtnik ima solidnu financijsku situaciju, da mu je najbolje rješenje da osnuje tvrtku i zaposli se kao prokurist, a da za direktora imenuje osobu od povjerenja. Uostalom, nedavno smo u Lideru imali primjer vlasnika Agroproteinke Ante Grlića Radmana koji je otišao u mirovinu i sad je prokurist, a na čelu tvrtke njegov je sin Ivica Grlić. I sve funkcionira.
POST SCRIPTUM Zgražam se nad primitivizmom onih koji su zatražili zabranu Bajagina koncerta u Karlovcu i gradske vlasti koja je (kukavički ili ideološki) pristala na to. Ima mišljenja da je to presedan na koji bi se vlast sutra mogla pozivati da nam određuje koju ćemo glazbu i glazbenike slušati. Ne znam je li se pritom itko zapitao što je s tvrtkom koja je organizirala taj koncert te drugim tvrtkama i obrtima koje je angažirao organizator. Svi su oni izgubili planiranu dobit i mogli bi zbog toga tužiti Grad Karlovac. Samo, izgubi li Grad na sudu, štetu neće platiti primitivci iz svoga džepa, nego opet porezni obveznici, pa će ti primitivci moći i dalje mirno zabranjivati ‘nepoćudnu’ umjetnost i ‘sumnjive’ umjetnike.