Postoje neke diskriminacijske odredbe u Zakonu o osiguranju potraživanja radnika prema samozaposlenoj osobi na koje me upozorio državni dužnosnik. On, naime, smatra da treba ukinuti obvezu samozaposlenih da sami sebi blokiraju račun ako kasne s isplatom plaće. Riječ je o osobama koje su otvorile tvrtku i jedine su zaposlene. Iako u javnosti postoji averzija prema takvim poduzetnicima, nipošto ne znači da su svi lopovi, a da ne govorimo o tome da ih treba diskriminirati.
Moj sugovornik smatra da samozaposlena osoba samostalno odlučuje hoće li samoj sebi isplatiti plaću i da to nije briga države. Moram priznati da o tome nisam razmišljao, ali mislim da ima logike u tome jer državi je važno da joj budu plaćeni porezi i doprinosi. Druga je stvar ako je u tvrtki zaposleno dvoje ili više njih, ali za tvrtke s jednim zaposlenim zakonski bi se trebala regulirati iznimka.
U slučaju neisplate plaće samozaposlenik je prisiljen sâm sebe blokirati i ovršiti. Država mu pak ne isplaćuje tri minimalne plaće u slučaju blokade.
Samoblokada
Može se dogoditi da tvrtka zapadne u teškoće ili pak iz nekog razloga vlasnik ne želi isplatiti plaću kako bi što više kapitala ostalo u tvrtki, a ovim je zakonom samozaposlena osoba prisiljena samoj sebi blokirati račun putem Financijske agencije i sama sebe ovršiti, što je stoji i novca i vremena. Ako to ne učini, Ministarstvo financija obavještava Inspektorat rada; on pak rješenjem nalaže Fini da obustavi iznos minimalne plaće od 2620,80 kuna (neto), a samozaposlena osoba sama sebi ne pošalje zahtjev za ovrhu. Ako tvrtki u međuvremenu sjedne novac na račun, Fina ga obustavom skida s računa, a poslodavac koji je ujedno samozaposleni radnik nakon toga ovrhom blokira vlastiti račun. Naravno, Fina za svoje usluge ‘čuvanja’ novca naplaćuje naknade koje iznose nekoliko stotina kuna.
U ovom primjeru zaista bi trebalo osloboditi samo-zaposlenike te obveze iako se slažem s drugom obvezom da oni kao ujedno direktori poduzeća ne mogu sebi isplaćivati minimalne plaće u visini radničkih, nego svakako treba ostati da poreze i doprinose plaćaju na temelju minimalne plaće za menadžere, koja za 2017. iznosi 5030,35 kuna (umnožak prosječne plaće i koeficijenta 0,65), što znači da su za njih doprinosi minimalno 1934,80 kn.
Dodatni problem
U Zakonu o osiguranju potraživanja radnika postoji još jedan primjer diskriminacije samozaposlenih osoba na koji me upozorio državni dužnosnik, koji je, usput budi rečeno, zagovornik liberalizacije tržišta. U Zakonu je propisano da u slučaju blokade računa poslodavac, koji je ujedno jedini zaposlenik, nema pravo na isplatu do tri neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, do iznosa minimalne plaće za svaki mjesec, a koje isplaćuje Agencija za osiguranje potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavaca. Nema pravo ni na tri neisplaćene naknade plaće za bolovanje za svaki mjesec proveden na bolovanju.
Takvom se odredbom on stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na radnike drugih tvrtki jer za radnika poslodavac ima pravo podnijeti zahtjev Agenciji za isplatu do tri neisplaćene plaće, a za sebe, u konkretno opisanom slučaju, nema na to pravo. Istodobno, kao što vidimo iz prvog primjera, obvezatan je sâm protiv sebe pokretati postupak prisilne naplate. I ja mislim da je riječ o diskriminacijskim odredbama.
Čemu nošenje potvrde?
Postoji još jedna čudna obveza povezana s blokadom računa, i to za sve tvrtke, ne samo za one s jednim zaposlenim. Ako samozaposlena osoba (ili bilo koja tvrtka) sama sebe ne blokira, Ministarstvo financija obavještava Inspektorat rada. On onda izdaje rješenje kojim nalaže Fini da obustavi iznos minimalne plaće. Međutim, ako je nakon toga tvrtka ipak sama sebe blokirala, mora u Fini o tome dobiti potvrdu i za nju platiti 50 kuna koju zatim šalje Inspektoratu rada. On nakon toga obustavlja postupak da bi daljni postupak blokade preuzela tvrtka. Sad je pitanje isplati li se uopće tvrtki preuzimati postupak kad ga je već pokrenuo Inspektorat, no još je važnije pitanje čemu vađenje potvrde te plaćanje tog troška i gubljenje vremena da se ona odnese u Inspektorat u doba digitalizacije u kojemu bi državna tijela sama mogla razmjenjivati takav dokument?!