Često se pogrešno poima odnos ‘vlasništva‘ nad trgovačkim društvom i imovine koja je u vlasništvu trgovačkog društva, koje se obično iskazuje formulacijom: ‘Vlasnik firme (poduzeća) je i vlasnik stvari koje firma (poduzeće) ima.‘ U toj rečenici sadržan je niz netočnosti. Prvo, ne može se govoriti o vlasniku firme ili poduzeća, već o imatelju poslovnih udjela ili dionica trgovačkog društva 1 (koje su svojevrsno utjelovljenje članstva u društvu). Ako je član (imatelj dionica ili udjela) u društvo unio određene stvari ili prava, ta imovina više nije u vlasništvu člana društva, već postaje imovinom i vlasništvom društva. Primjerice, Marko Marković je jedini član (stopostotni vlasnik) trgovačkog društva Marko promet d.o.o. u koje je kao temeljni kapital osim financijskih sredstava unio i tri stroja. Unosom strojeva na ime uplate društvu za stjecanje dionica ili poslovnih udjela društva oni postaju vlasništvo Marko prometa d.o.o., kao i sva prava i imovina koje to društvo stekne naknadno svojim poslovanjem.
Tko odgovara, a tko ne
U slučajevima trgovačkih društava sa samo jednim članom (često kod d.o.o.-a, a rjeđe, ali moguće i kod d.d.-a), radi načina vođenja društva (skupštinu, a često i upravu predstavlja upravo taj jedini član), moguće je miješanje imovine društva i člana društva. Nerijetko je pri tome riječ i o brojnim kaznenim djelima. Da bi se umanjile moguće zloporabe, zakonom je uvedena obveza osnivača da pri osnivanju prilože registarskom sudu i izjavu da osnivač nema nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza te doprinosa za mirovinsko, odnosno zdravstveno osiguranje, kao ni dugovanja za neto plaće radnicima.
>>>Brend je najvažnija imovina tvrtke
Društvo koje tijekom svoga poslovanja stječe imovinu stječe je u svoje ime i za svoj račun, a ta je imovina različita od imovine članova društva. Za preuzete obveze trgovačka društva uvijek odgovaraju cijelom svojom imovinom, neovisno odgovaraju li za te obveze i njihovi članovi ili ne. Pri tome članovi javnoga trgovačkog društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom. Članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva.
Brojne zloupotrebe
Zakonom je, međutim, određena i iznimka od načela da članovi dioničkog društva te članovi društva s ograničenom odgovornošću u načelu ne odgovaraju za obveze društva. Odredba članka 10., st. 3. Zakona o trgovačkim društvima određuje da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može pozvati na to da prema zakonu ne odgovara za te obveze. U tom slučaju govorimo o tzv. proboju pravne osobnosti.
Nažalost, u sudskoj i poslovnoj praksi nerijetki su slučajevi zloupotrebe nepostojanja odgovornosti za obveze trgovačkog društva, a procjenjuje se da broj počinjenih zloupotreba daleko nadmašuje broj sudskih odluka kojima su one utvrđene.
Radi sprečavanja zloupotreba, prijevara, prikrivanja istine, protuzakonitog izbjegavanja odgovornosti i sličnog ‘probija se‘ pravna osobnost i zakonsko načelo odvojenosti trgovačkog društva od njegovih članova. Tada članovi društva (i fizičke i pravne osobe) ipak osobno odgovaraju za obveze društva, suprotno zakonskoj odredbi koja tu odgovornost isključuje. Pri tome nije odlučan način zloporabe, već činjenica da se ona dogodila. U konkretnim okolnostima to može utvrđivati i sud. Nažalost, u sudskoj i poslovnoj praksi nerijetki su slučajevi zloupotrebe nepostojanja odgovornosti za obveze trgovačkog društva, a procjenjuje se da broj počinjenih zloupotreba daleko nadmašuje broj sudskih odluka kojima su one utvrđene. Nažalost, često se odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a posebno odredbe o neodgovornosti članova društva kapitala, primjenjuju u zloj vjeri, odnosno zloupotrebljavaju.
Izigravanje s ‘kćerima‘
U sudskoj su praksi zabilježeni slučajevi da je d.o.o. osnovao 16 novih društava kćeri na koje je rasporedio svoje zaposlenike na rad. Osnivač je zadržao znatan dio imovine, a na novoosnovana je društva kćeri prenio tek neznatnu imovinu, pa ona nisu bila u stanju ispuniti svoje obveze. Stoga su nad novoosnovanim društvima otvoreni stečajni postupci, ali je sud takva raspolaganja osnivača ocijenio zloupotrebom i odredio solidarnu odgovornost osnivača u odnosu na obveze novoosnovanih društava kćeri. Česti su i slučajevi miješanja imovine društva i člana društva, kao i fiktivnih poslova između osnivača i novih društava, tako da imovina prelazi osnivaču, a obveze društvima kćerima. Dakle osnivači stječu prava, a njihova društva kćeri obveze koje nerijetko ne mogu ispuniti te završavaju u stečaju.
Autor: Mario Vukelić