Marjan Trobiš, direktor slovenskog Boxmarka i predsjednik Slovenske udruge poslodavaca, progovorio je u intervjuu za slovenski Svet kapitala o problemu koji mori Slovence - osjećaj da su nedovoljno plaćeni za svoj rad. Poslodavci zbog toga pate jer se radnicima čini opravdano izostajati s posla, a otkazi su postali znanstvena fantastika. Iako često smatramo da su susjedu dodijeljene bolje karte, čini se kako ni slovensku poslovnu zajednicu ne zaobilaze tegobe na koje bi se mogli požaliti hrvatski poslodavci i radnici. Uvjerite se i sami:
Državni troškovi u pet godina zbog bolovanja povećali su se za 70 posto. Zavod za zdravstveno osiguranje je ove godine najavio da će zdravstveni sustav morati platiti 156 milijuna eura više nego prije pet godina. Gdje vidite razloge?
- I ja se pitam. Mislim da je to povezano s trenutnom političkom klimom. Gledajte, u Sloveniji postoji agonija, opće uvjerenje među ljudima da su nedovoljno plaćeni. Uspoređuju se s Njemačkom i Austrijom, gdje ljudi dobivaju mnogo veću plaću za isti posao. To se odražava u poduzećima i tvornicama, tako da zaposlenici s osjećajem da im to pripada, odlaze na bolovanje, čak i ako nisu bolesni. Zdravstveni sustav to vrlo dobro podržava. Ljudi idu kod liječnika ili ga čak samo nazovu i plaču zbog bolova u leđima, a liječnik im propisuje tri tjedna bolovanja. Oni koji to ne čine, zbog silnih zamjena, rade puno više i iscrpljeni su, iako ih za to financijski nagradimo. Ipak, osjećaju se iskorišteno, pogotovo kad se kolega hvali da radije uzme bolovanje nego da radi. Tako uvuku i ostale da sjednu u taj vlak. To je začarani krug i kao društvo imamo veliki izazov koji se mora sustavno srediti.
Prema vašem mišljenju, radi li se o fiktivnom bolovanju?
Ne može biti točno da u Sloveniji, gdje radimo manje nego u drugim zemljama EU, imamo više slobodnog vremena, gdje živimo zdravije, gdje imamo čistije okruženje, da smo bolesniji od drugih zemalja. To iskorištavanje pogađa i one koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme. U Njemačkoj, gdje imaju veću produktivnost, imaju manje od dva posto bolovanja. Zašto, pitam se. Ne zbog plaće, već zbog mentaliteta i discipline. Radio sam 35 godina u Njemačkoj, ako bi bilo koja tvrtka, a kamoli na nacionalnoj razini imali 7 posto bolovanja, bila bi to krizna situacija.
Kao dio razloga spomenuli ste političku klimu?
U našim tvrtkama ne raspravljamo o tome kako ćemo povećati produktivnost i na temelju toga povećati plaće, već samo govorimo o tome kako ćemo povećati plaće bez strategije u pozadini. To će nas dovesti do toga da u Sloveniji neto plaća od čak 2.000 eura neće biti dovoljna za životne troškove, koji će toliko porasti. Također, Udruga poslodavaca, kao i druge organizacije, traži od države da poveća isplatu za radnike smanjenjem oporezivanja rada. Sada kada imamo višak u proračunu, mogli bismo to učiniti. Ljudima bi se dala veća neto plaća, a ne samo fiktivna bruto plaća, s kojom bi država i dalje popunjavala džepove, čime bi se mnogo radnika spriječilo da napuste zemlju. Iako ne odlaze samo radi niskih plaća, nego i zbog sve lošijeg zdravstvenog sustava i niskih mirovina.
Kažete da zakon o otpuštanju zaposlenika koji ne ispunjava obvezu ne radi. Zašto?
Kada se na temelju dokumenata koji potvrđuje da obveze nisu izvršene, netko otpusti, ta osoba na sudu se poziva na bolest. Tvrde da ih se želimo riješiti zbog bolesti, a poslodavac mora dokazati da to nije slučaj. To je izuzetno teško, gotovo nemoguće. To nije samo naše poslovanje, nego i nacionalni problem.