15. kolovoz 2019.

Ravnopravnost spolova: Jednakost plaća žena i muškaraca ne mora ostati mit

pišu Dražen Nimčević, partner u Deloitteu i Jadranka Orešković

Žene danas čine gotovo polovicu prijavljene radne snage u svijetu i njihov se udio kontinuirano povećava, a za svoj rad primaju samo desetinu ukupnog svjetskog prihoda. Mnogim socijalnim instrumentima moglo bi ih se ekonomski osnažiti

Postizanje ravnopravnosti žene i muškarca jedan je od strateških ciljeva suvremenog društva, a možemo ponosno reći da Hrvatska drži korak s najrazvijenijim zemljama u njegovu (ne)ostvarivanju. Nažalost, iako su raznim međunarodnim dokumentima prava žena postala nedjeljivi dio ljudskih prava, i dalje postoje mnoge zapreke u njihovom praktičnom ostvarenju, što nam, s druge strane, daje mnogo prostora za napredak.

Ključan faktor upravo je detektiranje najvećih slabosti s ciljem da se one otklone ili umanje, edukacija žena o pravima koje im jamči regulatorni okvir, ali i edukacija cjelokupnog društva uopće, kako bi se razbile sve generalne predrasude i svi uvriježeni rodni stereotipi.

Što je ravnopravnost

Kada bismo ravnopravnost spolova podveli pod definiciju, označavala bi potpunu jednakost žena i muškaraca odnosno jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života, njihov jednak i ravnopravan status, njihove jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava te pravo na jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Ravnopravnost spolova jedno je od temeljnih načela prava Europske unije, a osiguranje jednakih mogućnosti i suzbijanje spolne diskriminacije opći cilj i sastavni dio njezinih programa i politika. Europska unija utemeljena je na nizu vrijednosti, među kojima je i jednakost, te snažno promiče ravnopravnost žena i muškaraca.

Osim toga, Europska unija ima zadaću u svojem cjelokupnom djelovanju ukloniti svaku nejednakost i promicati ravnopravnost muškaraca i žena, tj. provoditi ‘rodno osviještenu politiku‘. Europska unija aktivna je u području ravnopravnosti muškaraca i žena poduzimanjem i propisivanjem raznovrsnih mjera kao što su osnivanje Europskog instituta za ravnopravnost spolova, usvajanje Ženske povelje u cilju boljeg promicanja ravnopravnosti žena i muškaraca u Europi i svijetu, donošenjem Akcijskog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. i slično.

Promatrajući položaj žene tijekom povijesti, možemo zaključiti da moderno doba u kojemu živimo doživljava mnoge signifikantne promjene, štoviše revolucionarni napredak, koji dovodi do sve veće ravnopravnosti u položaju žena u odnosu na muškarce.

Prava dominacija

U drugoj polovici prošlog stoljeća žene su postigle veći napredak nego u proteklih nekoliko tisuća godina osiguravši ostvarenje prava koja u današnje doba smatramo elementarnim ljudskim pravima. Tako je, iz današnje perspektive, nama skoro nezamislivo da su se žene zaista morale izboriti za ostvarivanje određenih prava kao primjerice prava na obrazovanje, prava na rad, prava na sudjelovanje u političkom životu i slično.

Iako muškarci još uvijek imaju vodeću ulogu u političkom, javnom i poslovnom životu, žene im svakako stoje sve bliže i sve češće uz bok, a u određenim profesijama koje su donedavno bile rezervirane za pripadnike muškog spola, kao što je to primjerice u zdravstvenoj djelatnosti, počele su čak i izrazito dominirati pripadnice ženskog spola.

Primjerice, na dan 1. siječnja 2017., od 14.394 liječnika u Republici Hrvatskoj, više od 60 posto bile su pripadnice ženskog spola, iako taj impresivan omjer ne prati broj liječnica na visokim funkcijama u ustanovama, pa je tako resorno ministarstvo samo jedanput imalo na svome čelu pripadnicu ženskog spola.

Pravo žena na rad primarno se povezuje s industrijskom revolucijom i okolnostima uvjetovanim svjetskim ratovima, a valja naglasiti da se profiliranje žena u određenim strukama, unatoč činjenici da je za njih osobno put ka ostvarenju prava na obrazovanje i prava na rad bio izrazito trnovit, svakako pokazalo izrazito korisnim za cjelokupnu akademsku zajednicu.

Prema nekim izvorima, žene danas čine gotovo polovicu prijavljene radne snage u svijetu i njihov se udio kontinuirano povećava, a za svoj rad, nažalost, primaju samo desetinu ukupnog svjetskog prihoda.

Načelo jednakosti

Prepoznato kao ključno i strateško pitanje za postizanje ravnopravnosti žena i muškaraca uopće, načelo jednakosti plaća sadržano je još u europskim ugovorima od 1957. godine, danas članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji propisuje da svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, a člankom 153. UFEU-a propisano je da Europska unija može djelovati u širem području jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada te se u tom okviru člankom 157. UFEU-a odobrava poduzimanje pozitivnih mjera za osnaživanje žena.

Ekonomsko osnaživanje žena moguće je, primjerice, poticanjem samozapošljavanja, povoljnim kreditiranjem kojim bi se ženama omogućio lakši pristup tržištu rada. No zbog neosporno najvažnije biološke uloge žena od velike je važnosti i izgradnja mehanizama koji će ženama omogućiti usklađivanje privatnog i poslovnog života

Hrvatski Zakon o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017) u članku 91. propisuje obvezu poslodavca isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti te pojašnjava što su to jednak rad i rad jednake vrijednost označavajući da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju važnosti u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti; rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

Jaz u zaradi

Nažalost, unatoč brojnim pokušajima da se regulatornim uređenjem korigira očita neravnopravnost između žena i muškaraca, još uvijek svjedočimo brojnim neravnopravnostima i nejednakostima žena u odnosu na muškarce u mnogim sferama, ali ponajviše u sferi prava na jednaku plaću za jednaki rad.

Prema podacima Eurostata koji se odnose na 2016., muškarci u Europskoj uniji imaju u prosjeku 16,2 posto veće satnice u odnosu na kolegice (tzv. gender pay gap), odnosno, u 2014. muškarci u EU ostvarivali su čak 39,6 posto veća godišnja primanja u odnosu na kolegice (tzv. gender overall earnings gap).

Prema podacima Eurostata, na razini Republike Hrvatske situacija je ipak optimističnija, pa su tako muškarci u Hrvatskoj u 2014. imali u prosjeku 8,7 posto veće satnice u odnosu na kolegice, a godišnja primanja muškaraca u Hrvatskoj u 2014., u odnosu na kolegice veća su za ‘samo‘ 24,4 posto.

Kada se pitamo zašto je statistika tako poražavajuća, ponajprije valja ukazati na to da su rukovodeće pozicije i dalje češće ‘u rukama‘ muške populacije, a kada je riječ o napredovanju na radnom mjestu, češće će biti promovirani upravo pripadnici muškog spola nego njihove kolegice, što je najuočljivije osvrtom na rukovodeće, direktorske, pozicije, koje u samo 6,3 posto slučajeva ‘drže‘ pripadnice ženskog spola.

Neplaćeni poslovi

U pokušaju razumijevanja što dovodi do navedenog svakako valja poći od biološkog određenja žene kao majke, koja rezultira time da je za žene karakteristično da se više od muškaraca brinu za egzistencijalno važne, a neplaćene poslove, kao što su briga za domaćinstvo te odgoj i briga za djecu.

Konkretno, muškarci na navedene zadatke utroše u prosjeku devet sati u tjednu, a žene čak 22 sata, što u poslovnom smislu rezultira time da ćemo se češće susresti s pojavom rada u nepunom radnom vremenu kod žena (jedna od tri žene koriste se tom vrstom rada) nego što je to uočljivo kod muškaraca (kod kojih rad u nepunom radnom vremenu konzumira jedan od deset muškaraca).

Načelo jednakosti plaća sadržano je još u europskim ugovorima od 1957., a propisano je i da Europska unija može djelovati u širem području jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada te se odobrava poduzimanje pozitivnih mjera za osnaživanje žena. Hrvatski Zakon o radu propisuje obvezu poslodavca isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti

Specifičnost kod žena u poslovnom svijetu jest i njihovo češće izbivanje s tržišta rada u odnosu na muške kolege zbog trudnoće te češće korištenje roditeljskih i rodiljnih prava, što nerijetko ima utjecaja na iznos plaće, mogućnost napredovanja i rasta plaće te naposljetku i iznos mirovine, ali vrlo je često i razlog diskriminacije pri zapošljavanju.

Radnopravna zakonodavstva diljem svijeta uvode razne mehanizme zaštite majčinstva, kao što su zabrana poslodavcu da ispituje radnicu o trudnoći, zabrana otkazivanja trudnici, kao i razna roditeljska prava, ali pitanje je koliko njih na kraju ostane mrtvo slovo na papiru uslijed radničina čestog nepoznavanja prava u kombinaciji s tromim pravosudnim sustavom koji je obeshrabruje u pokušaju dostizanja pravde.

Razbijanje stereotipa

Ravnopravan položaj muškaraca i žena na tržištu rada ključna je pretpostavka za razvoj suvremenog društva te je zadatak tog istog društva aktivnije i dosljednije primjenjivati postojeće zakone. Jačanjem civilnog društva, generalne osviještenosti i obrazovanosti stanovništva potrebno je ponajprije razbiti stereotipe koji su toliko duboko usađeni u našu podsvijest da mnoge od njih i ne registriramo, a kamoli preispitujemo.

Ekonomsko osnaživanje žena moguće je putem mnogih socijalnih instrumenata kao što su poticanje samozapošljavanja, povoljno kreditiranje kojim bi se omogućilo ženama lakši pristup tržištu rada, ali i zbog nesporno najvažnije biološke uloge žena od velike je važnosti izgradnja mehanizama koji će ženama omogućiti usklađivanje privatnog i poslovnog života te im osigurati ravnotežu između ta dva segmenta.

Kao što su mnoga prava koja žene danas (u većem dijelu svijeta) nesmetano ostvaruju bila nezamisliva početkom prošlog stoljeća, tako će, vjerujemo, i pitanje jednakosti plaća žena i muškaraca u skoroj budućnosti postati stvarnost, a ne samo neostvarena težnja.