Prema nekima najomraženiji ministar financija, prema nekima najpopularniji. Oštar, počesto i žestok i agresivan u medijskim nastupima. Kakav god bio, iza sebe je ostavio dva solidna projekta – fiskalizaciju i predstečajne nagodbe.
• Bili ste potpredsjednik Vlade, ministar financija, danas ste izvan politike – možda ste zato trenutačno neutralni u procjeni budućih događaja. Na Liderovu ‘Danu velikih planova‘ mandatar Plenković najavio je pet stupova djelovanja nove vlade: poreznu reformu, pomoć generatorima rasta u gospodarstvu, jačanje institucija, održivi javni dug i obrazovanje. Kako komentirate taj program? – Prihvatljivo mi je to, no dodao bih još jedan stup – državne investicije. Najveću potporu treba dati onima koji će dizati gospodarstvo, a ta su potpora državne investicije. Zašto? Jer je država vlasnica i HEP-a i Hrvatskih željeznica, a oni moraju biti generatori rasta. Promatramo li situaciju u kojoj je Most protiv privatizacije, ne očekujem, dakle, privatizaciju spomenutih tvrtki. Možda smatraju da će upravo te tvrtke biti potpora generatorima rasta. HEP ima tržišne cijene struje, no u posljednja dva mjeseca bila je suša i uvoze se enormne količine struje. To znači da imamo priliku riješiti problem s vlastitom strujom. Je li rješenje gradnja hidroelektrana ili elektrana na plin, to je pitanje za raspravu.
• Koja bi trebala biti prva tri poteza nove vlade? – Ponajprije donošenje proračuna koji će poslati jasnu poruku o ekonomskoj politici, zatim donošenje odluke o upravljanju dugom jer to investitori žele te poruke o trgovačkim društvima koja su motor razvoja. Nikako da shvatimo da je ključno upravljanje imovinom, odnosno resursima, u tome su najveći prihodi države. To je pitanje HEP-a, Hrvatskih željeznica, Ine. Imati resurse, a ne upravljati njima, najveće je zlo. Zato pitanje zakona treba prebaciti u Sabor, ne da ih pišu činovnici u ministarstvima. Ministarstva se bave upravljanjem resursima, a ne pisanjem propisa. Nikako da shvatimo da se to vani tako radi. Vlada definira tempo.
• Pa što s Inom? Kako razriješiti taj gordijski čvor? – Ne trebaju nam pregovori s Molom, nemaju učinka i gubljenje su vremena. To Mol iskorištava za svoju politiku, zatvaranje Rafinerije Sisak, a nije sklon ni Rijeci. Mol ima vlastiti rafinerijski biznis, treba mu samo hrvatsko tržište. Ako ga takvim ocijeni politika, treba se onda postaviti jednako kao što se mađarska politika postavlja prema drugim tvrtkama u Mađarskoj. Nisu ispunili prvi ugovor, ne mogu voditi glavnu riječ. Budući da postoji još sedam posto slobodnih dionica, država ih treba otkupiti i preuzeti upravljanje. Tada će Mađari postati nevažni.
Cijeli razgovor možete pročitati u novom broju Lidera.
Autori: Tin Bašić i Miodrag Šajatović