27. lipanj 2019.

Što propali pokušaj privlačenja investitora u Uljanik govori o hrvatskoj gospodarskoj diplomaciji?

Gospodarski razvoj, poticanje proizvodnje, stvaranje novih radnih mjesta i u konačnici povećanje životnog standarda hrvatskih građana jedan su od prioriteta naše Vlade, barem deklarativno.

A jedan od segmenata toga posla je i gospodarska diplomacija. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) bavi se poslovima koji se odnose na gospodarsku bilateralnu suradnju, gospodarsku multilateralnu suradnju kao i razvojnu suradnju te posljednjih godina i trgovinsku politiku. Poslovi gospodarske diplomacije oduvijek su sastavni dio rada MVEP-a, te je kroz vrijeme Ministarstvo pratilo i usvajalo dobre prakse drugih država.

- Zadnjih godina postoji sustav mjerljivog praćenja usluga gospodarske diplomacije pa je tako od početka 2017. do prvog kvartala 2019. kroz sustav gospodarske diplomacije pruženo oko 13 tisuća raznih usluga na više od 100 stranih tržišta. Obratilo nam se preko 2200 hrvatskih izvoznika te je diplomatska mreža sve zainteresirane gospodarske subjekte obavijestila o više od 6600 međunarodnih javnih natječaja - odgovaraju za Lider iz MVEP-a.

No, ako pitate Ana-Mariu Boromisu, voditeljicu Odjela za međunarodne gospodarske i političke odnose pri Institutu za razvoj i međunarodne odnose, gospodarska diplomacija može biti uspješna kad su vanjska (promocija internacionalizacija poslovanja i privlačenje investicija) i domaća dimenzija (poticajno poslovno okruženje) ekonomske politike koherentne.

Prema njezinim riječima, domaća dimenzija (npr. prema pokazateljima ljestvice Doing business Svjetske banke) nije jako privlačna, pa promocija, povezivanje i informiranje (što su ključne aktivnosti gospodarske diplomacije) teško može ostvariti značajnije rezultate.

- Poznatije aktivnosti iz ove godine odnose se na pokušaj privlačenja investitora u Uljanik koje i pokazuju ograničeni doseg gospodarske diplomacije. Ona se može promatrati kao katalizator, ali ne može ispraviti loše poslovne i političke odluke - smatra Boromisa.

Gospodarska diplomacija trebala bi služiti prvenstveno ekonomskim ciljevima, dodaje ona i kaže kako u nedostatku jasnih prioriteta razvojne i gospodarske politike, gospodarska diplomacija ne može postići puno. U nedostatku prioriteta na makro razini, gospodarska diplomacija može biti učinkovita na razini sektora i/ili poduzeća, ako doprinosi uklanjanju trgovinskih i investicijskih barijera i podršci internacionalizaciji poslovanja i privlačenju investicija.

Uklanjanje trgovinskih i investicijskih barijera aktivnosti su kojima se stvaraju poslovne prilike predstavlja proaktivni pristup gospodarskoj diplomaciji. Reaktivan pristup svodi se na prepoznavanje postojećih prilika i prenošenje informacija o njima.

- Gospodarska diplomacija Hrvatske usmjerena je na reaktivni pristup, te nudi informacije na zahtjev potencijalnih korisnika. Reforme gospodarske diplomacije koje su se provodile u Hrvatskoj bile su parcijalne, a uspostavu novih organizacijskih modela nisu na odgovarajući način pratila financijska i kadrovska rješenja. Kapacitet institucija koje se bave gospodarskom diplomacijom ograničen je, pa su takvi i rezultati - ističe Boromisa i dodaje da je rješenje u povezivanju različitih institucija i u njihovoj suradnji što bi moglo značajno unaprijediti usluge za poduzetnike.  Sadašnji model gospodarske diplomacije je model natjecanja u kojem se institucije smatraju konkurencijom, a za unapređivanje ga je potrebno prevladati  za što je potrebna politička volja i razvoj kapaciteta.

- U odnosu na druge države, učinkovitost  gospodarske diplomacije uglavnom prati učinkovitost javne uprave i razinu razvoja države. Tako je gospodarska diplomacija Hrvatske lošije organizirana od slovenske, ali bolja od, primjerice Crne Gore - zaključila je Boromisa.