06. kolovoz 2017.

Test: Hyundai i10 - Veliki prvak u konkurenciji malih gradskih automobila

https://www.youtube.com/watch?v=9LPeHcioXHg

Moram priznati da sam se s podosta skepse uopće na testiranje Hyundaija i10, poučen vozačkim i suvozačkim iskustvima iz malih, gradskih automobila. Sa svojih gotovo sto kilograma težine i visinom od 185 centimetara u većini automobila iz te klase osjećao sam se pomalo neugodno i stiješnjeno, pa i klaustrofobično. Međutim, ovaj mali Korejac bio je više nego ugodno iznenađenje. Kao da sam sjeo u automobil koji je bar za ‘jedan broj‘ veći.

Troje na stražnjoj klupi

A dizajnerski čarobnjaci u Njemačkoj (što pokazuje orijentaciju na europsko tržište) uspjeli su postići da se i iza takvog vozača može normalno sjediti (ako baš nije u pitanju dvometraš). Ali ipak, nisu li tri naslona za glavu na stražnjim klupama previše? Tek kad smo isprobali, uvjerili smo se da slogan ‘najveći mali auto‘ s pričom o pet odraslih osoba u vozilu dugom samo 367 cm (širina 166 cm, visina 149 cm) nije proizvođačev marketinški trik. A uz to ide i najveći prtljažnik u klasi od 252 litre, koji se preklapanjem stražnje klupe širi na 1042 litre.

Pa ako netko pomisli da toliko prostranstvo mora imati žrtvu u izgledu, vara se. Naime, u kompaniji su svjesni da se čak 31 posto kupaca odlučuje za neki od Hyundaijevih modela zbog dizajna, što je dva posto više od prosjeka autoindustrije. Potvrda tome je i što je i10 dobitnik i prestižne dizajnerske nagrade Red Dot, a od devet boja u ponudi, posebno impresivno djeluje crvena (passion red) varijanta koju smo vozili u kombinaciji s crnim detaljima na karoseriji i u unutrašnjosti.

[caption id="attachment_287229" align="aligncenter" width="750"] U kabini je dovoljno mjesta i za krupne putnike[/caption]

U tom cjenovnom razredu unutrašnjost ne krase skupi materijali, ali u i10 nema više traga nekadašnjoj boljci Hyundaija, koji kao da je u starijim modelima dokazivao jeftinoću izvedbe. Ovdje tog dojma nema. Naprotiv! I sve je baš tamo gdje treba biti, da oku bude ugodno, a rukama praktično i nadohvat. Dakle, možemo krenuti.

Kratak hod peterostupanjskog mjenjača kao da je prilagođen vožnji u prometnim špicama, s mnogo kočenja, startanja i promjena brzine. Ovaj Hyundai okretan je, startan i pregledan i očekivano se dobro snalazi u gradskoj vožnji, a neočekivano je tih za svoju klasu.

Dovoljno daha za prestizanja

To se potvrđuje i na otvorenoj cesti, gdje korejski mališan može povući i do 170 kilometara na sat. No još je važnije što putna brzina može biti i viša od 140 km/h jer i na toj razini vozač osjeća da sigurno vlada vozilom, što nije uvijek slučaj kod tako malih automobila. Ni motor testnog i10 od 1250 ccm, s 87 konjskih snaga (postoji i slabija opcija od 1000 ccm i 66 ‘konja‘) na toj se brzini posebno ne napreže, niti to odaje prevelikom bukom, pa je i na najvećim brzinama moguć normalan razgovor među suputnicima. Za puni komfor vozaču nedostaje tek središnja konzola da odmori ruku u dužoj vožnji.

[caption id="attachment_287231" align="aligncenter" width="750"] Prtljažnik je najprostraniji u klasi[/caption]

Iako je daleko od sportskog automobila, i10 uvjerio nas je da ima dovoljno daha za prestizanje na osjetljivim brzinama na dvosmjernim cestama. Također, vrlo elegantno i bez ‘jamranja‘ prelazi preko neravnina na otvorenoj cesti, pa i preko neugodnih zagrebačkih ležećih policajaca, a bez problema će, prema potrebi, ‘skočiti‘ i na rubnik, što može biti velika komparativna prednost za parkiranje u Zagrebu. Lagano i meko upravljanje moglo bi posebno odgovarati ženskoj ruci, što nam je i potvrdila iskusna vozačica, koja je za ovaj i10 imala samo riječi pohvale.

Hyundai deklarira potrošnju od 4,9 litara bezolovnog benzina na sto kilometara. U gradu i10 povuče i preko sedam litara, prosječna potrošnja na našem testu bila je malo iznad šest litara, a posebno je štedljiv u petoj brzini – tri do četiri litre na 90 km/h i oko sedam litara na 130 km/h.

Automobil nakrcan opremom

Hyundaijev najmanji model posljednjih je godina proglašavan najboljim malim automobilom. U njemu ima sasvim dovoljno prostora, okretan je u gradskoj vožnji, a može i sasvim solidno ‘povući‘. Štedljiv je i nakrcan opremom, pa se može preporučiti u svakoj kombinaciji gradske vožnje i otvorene ceste.

Hyundai i s ovim autom, najmanjim u gami, igra svoju klasičnu igru u kojoj za istu cijenu dodaje bar nešto više opreme. Tako i10 već od osnovne razine opreme Color edition ima tonirana stakla i niz ‘šminkerskih‘ detalja, uobičajeni sigurnosni paket, klima-uređaj, radio… Od razine opreme Comfort plus tome se dodaje sustav pomoći pri kretanju uzbrdo, signaliziranje nagloga kočenja, električno podešavanje stražnjih stakala i vanjskih retrovizora, radio dobiva još dva zvučnika s komandama na upravljaču, bluetoth, tempomat…

Premium paket još ima sustave za upozorenje pri prelasku vozne trake i opasnosti od frontalnog sudara, a Premium navi dobiva i navigacijski uređaj sa 7-inčnim zaslonom. Osnovni model stoji 73 tisuće kuna, a jača varijanta s najbogatijim paketom opreme i navigacijom, koju smo testirali, 90 tisuća kuna. A to je svakako iznimno povoljno, pogotovo u kontekstu opreme koja se nudi za to.

[caption id="attachment_287233" align="aligncenter" width="750"] Najbogatiji paket opreme uključuje i navigaciju[/caption]

Drugi u garaži ili dostavni

Moram priznati da nisam isprobao sve konkurente ovog automobila, ali bolji u A-klasi nisam vozio. A da to nije subjektivna ocjena potvrđuje i što je ugledni magazin What car? i ove godine izabrao Hyundai i10 za najboljeg u klasi. Korejski malac prije tri godine skinuo je s prvog mjesta Volkswagen Up, i otad ga, prema mišljenju britanskih stručnjaka, nitko nije uspio skinuti s trona. Kad se tome doda Hyundaijeva već klasična petogodišnja garancija bez obzira na prijeđenu kilometražu, ovaj automobil svakako možemo preporučiti. To može biti klasičan drugi auto u obitelji, prvi izbor za mladog vozača, a može biti i odličan izbor za razne tipove gradskih dostava (tu bi GPS mogao biti velika prednost, pogotovu ako ga proizvođač ažurira). Isto tako, može biti i dobar izbor za svakog tko kombinira gradsku vožnju s otvorenom cestom.