Korona i biznis
28. kolovoz 2018.

Todorićeva ispovijed: Živio sam jedan sasvim normalan obiteljski život...

Ivica Todorić napisao je svoje svjedočanstvo o događajima koji su duboko potresli hrvatsko gospodarstvo. Na svom blogu opisuje susret s tadašnjom ministricom gospodarstva Martinom Dalić koja ga je informirala o tome da više nije vlasnik Agrokora. Pojašnjava kako ga je potraga za istinom, za koju mu je trebalo više vremena, odvela u London. Detaljno tumači kako mu je mafija ‘doušnika, cinkaroša, insajdera‘ otela Agrokor koji je cijeli život gradio.

Pročitajte njegovu dugačku objavu koju prenosimo u cijelosti.

Moje ime je Ivica Todorić, Hrvat sam, živim u Zagrebu, Republika Hrvatska, rođen 1951. godine. Većinski sam vlasnik tvrtke Agrokor, koju sam osnovao prije 30 godina u Zagrebu. Krenuo sam od nule, iz iznajmljenog ureda, u začetcima zaposlivši pet suradnika. Danas, tvrtka koju sam osnovao ima oko 50.000 zaposlenika (prije godinu dana 60, no nažalost Izv uprava otpustila je više od 8000 ljudi), prihod od 6 milijardi EUR i bavi se trgovinom hrane, prehrambenom industrijom, retailom, poljoprivredom, poslovnim i tehnološkim inovacijama.

>>> Novi broj Lidera – Mislav Galić: Za rekordan rezultat Jamnice minoran je doprinos izvanredne uprave

Stvarao sam, gradio sam, obnavljao ratom porušeno, gradio novo, transformirao dotrajalo i staro u Hrvatskoj i regiji. Ostavljao sam tragove gospodarske učinkovitosti, moderniteta i najsuvremenijih tehnoloških inovacija za unaprjeđenje poslovanja, u velikom dijelu transformirao gospodarstva država u kojima smo poslovali. Zapošljavao sam desetine tisuća, doškolovao i školovao hrvatske građane u njihovoj Domovini, kao i građane država regije u njihovim matičnim domovinama.

Nisam se nikada bavio politikom, niti mi je ona bila inspiracija, nikada nisam nekoga tužio ili bio tužen. Dakle, zapravo, živio sam jedan sasvim normalan obiteljski život (živjeli jesmo posljednjih godina u većoj kući, no vjerujte mi, obični smo ljudi, a kuća nije ta koja čini čovjeka), život u obiteljskom skladu, kojem sam uvijek težio i koji sam promicao, vjerujući da je obitelj temelj svega. Život protkan sa zaista mnogo radnog napora i svakodnevnih izazova, uvijek u poduzetničkom duhu, i dakako, sa čvrstom vjerom u božju pravdu, što je oduvijek bio postulat mog života i djelovanja.

[caption id="attachment_357857" align="aligncenter" width="750"] Foto: Liderova arhiva[/caption]

Ovo pišem jer su se u mom životu dogodili dramatični događaji, nezamislivi u 21. stoljeću u zemlji članici EU, u Hrvatskoj, mojoj Domovini.

U moj ured u Zagrebu, 16. ožujka 2017. g., uz prvotnu najavu došla je tadašnja članica Vlade RH i ujedno i dopredsjednica Vlade RH Martina Dalić, zadužena za gospodarstvo, sjela preko puta mene za stol i bez da mi je dala bilo kakav dokument, bilo kakvu odluku državnih organa, kazala: „kako ja svoje vlasništvo nad kompanijom Agrokor trebam prenijeti na neki SPV, kod nekog bilježnika“! Isto tako je kazala da se (prema planu Borga) onda radi nova struktura: Skupština, Nadzorni odbor, Uprava, a da ja kao čelnik moram otići. Taj sam čin doživio kao nepodnošljivu prijetnju organizirane državne mafije meni, mojoj obitelji, cijeloj kompaniji, dioničarima i svim zaposlenicima Agrokora. Od tada pokušavam pravnim sredstvima prikazati istinu, zaštititi svoja ljudska prava, kao i prava moje obitelji, prava desetaka tisuća mojih suradnika i partnera, dioničara. Istovremeno, želim zaštititi i svoja vlasnička prava, kao i prava ostalih dioničara, investitora, koji su mukotrpno radili tijekom tri desetljeća, stvarajući modernu kompaniju, najznačajniju u ovom dijelu Europe po brojnim parametrima.

Prisila, prijetnje za fizičku egzistenciju, nepodnošljivi psihološki pritisci, bile su metode kojima su me htjeli prisiliti da predam svoje vlasništvo, te da me konačno protjeraju u izgnanstvo, u pomno smišljenoj operaciji otimačine izvedenoj prema scenariju i u režiji države, ljudi iz tek oformljenog, hibridnog državnog vrha, što tom činu neminovno daje obilježja udružene zločinačke aktivnosti.

>>> Poletaev mijenja funkciju u Sberbanci – nadzirat će rješavanje situacije u Agrokoru

Kako bi čitateljima bilo jasno ozračje tih fakata, u nastavku ću ispričati dio priče, događanja vezanu uz planiranu, organiziranu otmicu moje tvrtke, ne u nekoj afričkoj ili latino-američkoj banana državi, zemlji bezvlađa, već u državi članici EU, Hrvatskoj, 2017. godine, gdje se u 21. stoljću ne poštuju zakonska niti osnovna ustavna prava, a kamoli pravne odrednice EU. Pravne zasade EU se jednostavno ignoriraju, što ću dakako i dokazati na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ako to bude potrebno.

Nakon iznenadnog napada dijela državnih dužnosnika i mog šoka temama razgovora koje sam vodio, događaji su se brzo razvijali, tvrtka mi je oteta i morao sam je napustiti, sve što sam izgradio iz prašine, od nule do gospodarskog lidera ovoga dijela EU jednostavno mi je oteto preko noći, prisilnim kriminalnim aktom, rađenim od strane paradržavnih grupa, bezličnim lažima nametnutim Parlamentu i Ministarstvima!