23. srpanj 2018.

Tomislav Vuić, predsjednik Uprave HPB-a: Bolje bilo kakva odluka odmah nego najpametnija prekasno

Tomislav Vuić, predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke, u bankarstvu je od 1996. godine. Prva banka u kojoj je radio bila je Trgovačka banka. S Vuićem razgovaramo o tome kako se razvijala njegova karijera.

  • Kada i kako ste ušli u menadžerske vode? Koje Vam je prvo radno iskustvo?

U menadžerske vode sam ušao slučajno kada je zamjenik predsjednika Uprave Trgovačke banke Damir Odak trebao ići na godinu dana školovanja u Ameriku, dioničari se nisu mogli usuglasiti tko bi ga mogao zamijeniti pa je posao ponuđen meni, odvjetniku koji je zastupao i banku i dioničare, na godinu dana, a ja sam ostao 21 godinu.

>>>Vuić: Statistički, privatna poduzeća jesu efikasnija, i to nije slučajno

Prvo radno iskustvo bilo mi je odvjetnički vježbenik, tadašnji pripravnik, u jednom od najboljih odvjetničkih društava bivše države, Žurić i Zadravec. Nosio sam poštu i pribavljao razne dokumente iz gruntovnice, katastra i drugih državnih institucija. Doduše, imao sam i prije toga radnih iskustava tijekom školovanja, no ona su većinom bila manje sofisticirana od prethodno navedenih.

  • Kako se dalje odvijala Vaša poslovna karijera u bankarstvu?

Predsjednik Uprave Trgovačke banke sam bio godinu dana, a ostatak vremena izvršni direktor i član Uprave. Banku je kupio Erste pa sam postao predsjednik, kad smo se spojili s Bjelovarskom i Čakovečkom bankom Petar Radaković je postao predsjednik, a ja njegov zamjenik, kad smo kupili Riječku banku, Radaković je otišao za predsjednika Uprave u Rijeku, a ja sam godinu dana bio predsjednik Uprave u Ersteu te nakon spajanja opet zamjenik do 2014. kada sam postao predsjednik Uprave najveće banke u hrvatskom vlasništvu - HPB-a.

>>>Tomislav Vuić: Hrvatsku možemo promijeniti u jednu od najljepših zemalja za život

U upravu sam ušao u ranim tridesetima, a da to nisam niti želio niti planirao i to je bio veliki korak. Bio sam, praktički, u svim upravljačkim tijelima Erste holdinga što mi je dalo priliku da vidim nove stvari, kao i pozicija predsjednika NO-a Diners Cluba kroz koju sam stekao nešto iskustva vezano uz rad s Amerikancima i Rusima. Međutim, najvažnije mi je mjesto predsjednika Uprave najveće banke u hrvatskom vlasništvu.

  • Kada se osvrnute na upravljanje Trgovačkom bankom, što je bilo drugačije u to doba u upravljanju u odnosu na današnje vrijeme?

Princip da se s jedne strane prikupljaju depoziti, a nakon toga odobravaju krediti s ciljem da se i vrate - je isti, sve ostalo je bilo drugačije.

  • Koja je Vaša omiljena izreka u poslu?

Izreke koje sam zapamtio od svojih predsjednika su „put do pakla popločen je najboljim namjerama“, „isprika je kao stražnjica, svatko je ima“ i „svinja ruje po dvorištu, ali to nije rad“. U Beču sam koristio „težnja ka savršenstvu je najveći neprijatelj praktičnosti“, na početku karijere mi je bila draga „kada ne ide na silu, uzmi veći čekić“ koju sam kroz sofisticirane programe razvoja menadžera napustio, ali opet razmišljam da i nije tako loša.

  • Možete li nam navesti neku anegdotu iz Vaše karijere?

Jedna kratka bečka; na prezentaciji nove organizacije Grupe predsjednicima uprava lokalnih banaka govor sam započeo kako bih trebao učiti engleski jer mi vjerojatno nije dovoljno dobar da precizno kažem svoje mišljenje o novoj organizaciji koja je umjetna, nema veze sa stvarnošću i iz koje se vidi da su je napravili direktori pozadinskih službi koji nemaju doticaja s tržištem i ne donose prihode, na što me predsjednik Erste holdinga Treichl prekinuo i rekao: „Ok, ok, razumjeli smo, a tebe molim da obećaš da nećeš učiti engleski“.

>>>Hrvatska poštanska banka kupila Jadransku banku

I jedna hrvatska gdje ja nisam niti jedan od dvojice koji se spominju. Vraćamo se, kasno po noći s poslovne večere iz Čakovca na kojoj je bilo puno previše konzumacije. Predsjednik Uprave vozi, a na zadnjem sjedištu leži i glasno hrče član Uprave. Zaustavlja nas policija i predsjednik kaže: „Žao mi je, malo sam popio, ja sam vozač, a naš predsjednik – gledajte ga kako hrče pijan, me cijelo vrijeme tjerao piti, nekoliko sam čaša odbio, vozač sam - od toga živim, ali šef je šef pa sam ih nekoliko morao i popiti.“ Pustili su nas bez puhanja balona.

  • Koji su Vaši menadžerski principi kojima se vodite u poslovanju?

Mislim da treba biti korektan, a odluke se trebaju donositi brzo - bolja je brza odluka (ako nije stvarno katastrofalna) i efikasna provedba, nego super-pametna odluka prekasno.

>>>Konferencija HPB-a i EBRD-a: Sljedećih godina vidjet ćemo sve više žena u poduzetništvu

Kada biram osobu koja će biti zadužena za projekt trudim se da to uvijek bude onaj koji za ostvarenje ima najviše interesa, odnosno onaj kojeg će najviše boljeti ako se projekt ne završi uspješno.

  • Jeste li na svom karijernom putu imali starije savjetnike ili mentore i možete li ih imenovati? Što ste naučili od njih?

Mentori su izuzetno važni za razvoj i sretan je svatko tko može imati dobrog mentora. Nažalost, u pravom formalnom smislu - ne, ali sam imao sreću raditi s ljudima od kojih se dalo puno naučiti: odvjetnik Ratko Žurić - doajen našeg odvjetništva, bankari Petar Radaković i Damir Odak, svi interesantne osobe, različiti karakteri, pametni i inteligentni s puno znanja od kojih sam mogao i trebao još više naučiti, i dobrog i lošeg, nego što jesam.

  • Imate li hobi?

Slušam muziku oduvijek, bavim se sportom koliko mi vrijeme, a sada i godine dopuštaju, skupljam slike mlađih hrvatskih autora koliko mi financije dopuštaju, crtam i slikam puno više na riječima nego na djelu.