Aktualno Poduzetnici Preporučeno

Grubišić: Nitko se ne treba ispričavati ako kasni na posao sve dok ne ugrožava projekt

Andrej Grubišić

Osnivač i partner u tvrtki Grubišić & Partneri Andrej Grubišić započeo je karijeru u kompaniji Sodexo Inc. iz SAD-a, odakle prelazi u HT na poziciju asistenta u uredu člana Uprave za financije, a nakon toga u odjel korporativne strategije gdje sudjeluje u upravljanju procesom strateškog planiranja za T-HT. Godine 2007. postaje član Uprave društva za upravljanje investicijskim fondovima Platinum Invest, čiji je suvlasnik do kraja 2008. kad prodaje svoj udio i prelazi na mjesto direktora korporativnih financija unutar Erste vrijednosnih papira. Diplomirao je financije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao financije na Webster Universityju, St. Louis (SAD), te stekao doktorat iz poslovnog upravljanja na području financija na Business Schoolu Lausanne u Švicarskoj. Završio je Stratešku financijsku analizu za evaluaciju poslovanja na Harvard Business School, Cambridge, SAD. Grubišić nam je u razgovoru otkrio još detalja o svom karijernom putu, među ostalim, je li imao mentore, koje su mu knjige najdraže te kako provodi slobodno vrijeme.

  • Koji su Vaši principi kojima se vodite u poslovanju?

–  Inzistiram na zadržavanju kvalitete i neulaženju u poslove i postupke koji bi narušili integritet i kredibilnost našeg savjetničkog tima. Nerijetko u uredu govorim ‘kako nas ne zanimaju kung-fu kombinacije’. Okarakterizirao bih se zahtjevnim, doduše neopterećenim formalnostima. Snažno potičem preuzimanje inicijative od strane kolega i veliku slobodu u izvedbi uz pridržavanje zahtjevnih standarda kvalitete. Nitko u uredu se ne treba posebno ispričavati ako je na posao došao u 11h jer je imao nešto privatno za obaviti ili jednostavno je osjećao potrebu za duljim spavanjem, sve dok se ponaša odgovorno i ne ugrožava rezultate projekta na kojem radi.

  • Jeste li imali na svom karijernom putu starije savjetnike ili mentore i možete li ih imenovati? Što ste naučili od njih?

– Od pokojnog djeda sam čuo jedan od najboljih poslovnih savjeta: ˝Treba ranije ustajati, puno raditi i moliti se Bogu˝. Istovremeno, mlađe kolege u uredu potičem da cijelo vrijeme čitaju, a kao jedan od glavnih razloga navodim činjenicu da većina iz njihove generacije to jednostavno ne radi, te da pohađaju međunarodne programe poput CFA ili ACCA kako bi bili konkurentni na međunarodnom tržištu rada, a naš ured učinili zanimljivim međunarodnim klijentima.

  • Neopipljivi elementi liderstva su ustrajnost, dosljednost, radoznalost, zaigranost, autentičnost i samosvijest. Smatrate li sebe liderom ili klasičnim šefom?

– Smatram se prije svega malim poduzetnikom koji s timom kolega pokušava preuzeti individualnu odgovornost te na tržištu, bez bilo kakvih subvencija i potpora, osigurati poslovne rezultate koji će nam pružiti kvalitetan životni standard, a istovremeno nas držati motiviranim jer radimo ono što volimo, te u čemu smatramo da smo vrlo dobri. Percipiram se kao razboritog i pravednog u odnosu prema kolegama, uz vrlo visoku dozu izrazito direktne i pragmatične komunikacije bez puno okolišanja. Nastojim se izražavati jednostavno, razumljivo i vrlo iskreno, kako bi kolege uvijek znale što mislim o njihovu radu. Priznajem da nekima takav stil nije najdraži, jer ponekad se stječe dojam da dominira kritika, dok ja mislim da se takvom komunikacijom gradi odnos međusobnog povjerenja i omogućava fokus na ono što treba biti bolje u provedbi naših projekata. Sa svim kolegama sam na ˝ti˝ i apeliram na njih da mi uvijek bez ustručavanja kažu što misle. Naposljetku, lider, mimo standardne percepcije vođe kojeg netko slijedi, treba dio svog poslovnog ili financijskog uspjeha nesebično učiniti dostupnim onima koji su u većoj potrebi od nas. Idealno je da to čini na anoniman način, iz istinske želje da nekome pomogne, a ne radi vlastite samopromocije.

  • Koja je Vaša omiljena izreka u poslu?

– U ranim danima karijere mladog financijaša mi se urezala izreka ‘cash is king’, koja sugerira da opstojnost i vrijednost bilo kojeg biznisa određuje njegova sposobnost generiranje pozitivnog novčanog toka. Od početka financijske krize i recesije u Hrvatskoj u 2009. godine do danas, mnoge poznate kompanije posrnule su jer su, usprkos tradiciji i dugoj povijesti, izgubile sposobnost generiranje pozitivnog cash flowa. Nadalje, iz toga proizlazi zaključak da se nitko u biznisu ako želi na istom mjestu biti za dvije ili tri godine ne smije opustiti jer ˝svaka kompanija u danom trenutku ima samo prolazno vrijeme koje može biti bolje ili lošije, ali nema ultimativnog uspjeha˝.

  • Možete li nam ispričati jednu anegdotu iz Vaše karijere?

– Kad sam pokrenuo vlastitu savjetničku tvrtku jedan od prvih klijenata je bio poduzetnik koji se nije pretjerano koristio računalom i kontroling izvještajima. U jednom od naših inicijalnih razgovora sam ga pitao kolika je marža na proizvodu koji mu je činio veći dio prihoda na što je on zastao na trenutak te rekao da ne zna, ali mu se čini da je ‘jako velika da s njom možeš konja ubiti’. Za mene je to bio još jedan mali znak kako poduzetnička hrabrost i odvažnost da pokrenu posao izlažući sebe i obitelj svim rizicima koji iz toga proizlaze, te da po putu rješavaju svakojake probleme uključujući i uspostavu kontroling sustava, čine istinske lokomotive koje gospodarstvo tjeraju naprijed.

  • Koji je Vaš hobi?

– Nemam klasičan hobi, ali nastojim čitati, vježbati u teretani, te u mjeri u kojoj vrijeme dopušta putovati s obitelji.

  • Rekli ste da mlađe kolege u uredu potičete da cijelo vrijeme čitaju. Koja je Vaša najdraža knjiga?

– Mnoge, od kojih bi posebno istaknuo knjige Nassima Nichola Taleba (Black swan, Antifragile, Skin in the game …), Miltona Friedmana (Free to choose), Daniela Kahnemana (Thinking fast and slow), Russela Kirka (Politika razboritosti) itd.


Pratite Lider na društvenim mrežama linkedininstagram

 


 


Pratite Lider na društvenim mrežama linkedininstagram
 
 

Komentari