Najmoćnije hrvatske kompanije – a listu u publikaciji 1000 najvećih zajedno s Finom objavljujemo uz ovotjedni broj Lidera, koji izlazi u četvrtak – prvenstveno su orijentirane na domaće tržište. Iako im udjel izvoza sramežljivo raste, još uvijek ostvaruju samo 19 posto prihoda izvan hrvatskih granica.
Stoga većina tvrtki s pravom strepe od zbrajanja rezultata na kraju ove godine, koja bi mogla biti rekordna po proračunskim uštedama, ali ne zbog bogznakako štedljive Vlade, nego zato jer se ta Vlada ni oko čega ne može dogovoriti. Pa je, primjerice, javnoj nabavi prvi kvartal prošao u tom (ne)dogovaranju, u drugom kvartalu zastoj se nastavlja jer se još čekaju nove garniture na čelu državnih tvrtki, i nova pravila u javnoj nabavi, u trećem kvartalu državna će administracija na godišnji odmor… I eto ‘ušteda‘. Državni aparat kojeg već mjesecima plaćamo u punom iznosu za puko održavanje hladnog pogona bit će odgovoran za godinu izgubljenu za sve koji posluju s državom. Pitanje je koliko taj politički zastoj mogu nadoknaditi očekivanja od još bolje turističke sezone i sva izvozna orijentacija.
Osim toga, državi ostaje rješavanje problema zapošljavanja. Samo 1000 najvećih od početka recesije do lani izgubilo je više od 30.000 radnih mjesta. Pa, dok se dio tog manjka, uzrokovanog recesijom i tehnološkim napretkom, alimentira odlaskom u inozemstvo, gospodarstvo se već danas susreće s ozbiljnim nedostatkom radne snage – u trgovini, turizmu, brodogradnji, pa čak i u građevinarstvu. Donosimo popis tvrtki koje zapošljavaju najveći broj radnika. Tek tri među prvih deset povećale su broj zaposlenih, a samo ta desetorka u godinu dana zatvorila je ukupno 1431 radno mjesto, dok je 1000 najvećih ostalo bez 1776 radnih mjesta.
