Prošlogodišnji rezultati 1000 najvećih kompanija s Finine liste, kao i rezultati cjelokupnoga hrvatskoga gospodarstva, bolji su od stvarnosti koju je lani proživljavao - i još je proživljava - najveći dio domaćih poduzetnika.
Analitičar Damir Novotny zapaža da su prihodi rasli zbog rasta cijena te zaključuje da su poslovne aktivnosti poduzeća zapravo stagnirale. Zaista, sedampostotni rast prihoda treba gledati u svjetlu ‘vožnje’ 1000 najvećih na zadnjim kapima pogonskoga goriva. Tvrtke su uglavnom iskoristile sve svoje unutrašnje rezerve - skresane su plaće, podijeljeni otkazi, podignuti novi krediti, produljeni su svi mogući i nemogući rokovi isplate dobavljača, marketing je sveden na nužno zlo, amortizacija je sustigla investicije... Zato je i isplaćena dobit mogla porasti 39 posto. Da vlasnici uhvate što još mogu. Scarlet O’Hara rekla bi - plakat ću sutra. Hoće li plakati i vlasnici 15 tvrtki koji su lani isplatili dobit od deset do čak 6300 puta veću nego u 2010.? Naravno, to je legitimno pravo vlasnika (i da isplaćuju profit i da plaču), makar rezultati poslovanja nekih tvrtki ne opravdavaju tako enorman rast dobiti. No, s druge su strane tvrtke koje su pobijedile gladnu recesijsku godinu i ostvarile znatan i zdrav rast.
1000 najvećih nisu samo reprezentativan uzorak hrvatskoga gospodarstva, već su njegov najzdraviji segment. Naime, te su tvrtke sa 69 posto prihoda ostvarile lani čak tri četvrtine ukupnoga hrvatskog izvoza! Istini za volju, izvoz najvećih kompanija rastao je devet posto, što je dva posto sporije od ukupnoga gospodarstva. Najveći su tek svaku šestu kunu zaradili preko granice, što pokazuje svu hrvatsku gospodarsku nejakost i zatvorenost, koja ovisi o domaćoj potrošnji. A tu smo već načeli temu začaranoga kruga debelog proračuna koji tu potrošnju može poticati i održavati, ali istovremeno poput poreznoga krpelja isisava zdravu krv iz gospodarskog organizma.Stoga je izvoz zaista jedina šansa poduzetnicima. A tu ima neslućenih mogućnosti za rast. Čak 349 od 1000 najvećih tvrtki lani nije izvezlo roba i usluga ni za jednu jedinu kunu. Dodamo li im 106 tvrtki koje nisu ozbiljniji izvoznici, odnosno koje su izvezle manje od milijun kuna, dolazimo do dramatičnog podatka da skoro 50 posto najvećih tvrtki posluje gotovo isključivo na domaćem tržištu.
Naravno, izvozna orijentacija nije čarobni štapić. Za iskorak na strana tržišta treba imati konkurentan proizvod, ali i državnu podršku. No, poduzetnici upozoravaju da toga nedostaje. Primjerice, nedavno smo u Lideru analizirali poslovanje propulzivne kalinovačke tvrtke Rasca, za koju bih se usudio prognozirati da će dogodine ući u ovu ediciju. Taj proizvođač komunalne opreme ima odličan novi proizvod - univerzalno vozilo koje usisava lišće, pere ulice, kosi travu, čisti snijeg, posipa sol... Lani je prihod podigao 60 posto, na 75 milijuna kuna, a izvoz udvostručio i već 74 posto prihoda zarađuje preko granice. No, žali se da je na stranim tržištima prepušten sam sebi.
Njegovi konkurenti za svaki izvezeni stroj dobivaju potporu od matičnih država, a kod nas ne postoje direktne državne potpore neto izvoznicima. Pametnome dosta. Bez prave izvozničke klime sutra će se ipak samo plakati. Proplakat će i čak i najuspješniji, dobitnici Finine Zlatne bilance, proplakat će i svih 1000 najvećih, svi izvoznici, a kolektivnom plaču pridružit će se i cjelokupno gospodarstvo. Istina, lijek protiv sutrašnjih suza postoji, ali poduzetnici još nisu osjetili da ga je nova garnitura iz Banskih dvora propisala.