3D modeliranje doživljava pravi bum u zadnjih nekoliko godina, a taj trend će se nastaviti frapantnom brzinom. Procjenjuje se da će se tržište 3D modelinga i 3D mapiranja gotovo udeseterostručiti u idućih pet godina, sa 1,9 milijardi dolara u 2015. na 17 milijardi u 2020. godini.
Wikipedija 3D modeliranje suhoparno definira kao proces kreiranja matematičke reprezentacije nekog trodimenzionalnog objekta, ali u praksi, ovisno o vrsti projekta, naglasak može biti puno više na kreativnosti i umjetnosti, nego na tehničkom aspektu priče. Primjena 3D modeliranja je zapravo iznimno široka, od filmova, reklama, glazbenih spotova i industrijskog dizajna pa sve do medicine, ali najzastupljenije je u industriji računalnih igara. 3D grafika je nezaobilazna u svim novijim igračkim naslovima za osobna računala i konzole, a kako raste snaga pametnih telefona i tu se otvara veliko tržište za 3D modelere. Brzi razvoj 3D printera svakodnevno otvara nove i neslućene primjene u ovoj branši, a kakav je točno posao 3D modelera i koliko je razvijena domaća 3D modeling scena ispričali su nam Dmitrij Leppée i Tomislav Veg, samostalni 3D umjetnici upoznati sa svim preprekama i prilikama koje karijera 3D modelera nudi, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu.
Veg se ovim poslom počeo baviti iz hobija, kao strojarski tehničar nije bio konkurentan na domaćem tržištu rada pa se stoga okrenuo samoobrazovanju i nakon 10 mjeseci intenzivnog rada i učenja došao do svog prvog inozemnog projekta, izrade digitalnih podataka za 3D print za njemačkog naručitelja. Taj prvi angažman osigurao je preko online agencije guru.com, zajednice preko koje su dosad odrađeni poslovi vrijedni preko 200 milijuna dolara.
- Javio sam se na oglas za 3D print. Bez prijašnjeg iskustva morao sam biti fleksibilniji i ponudio sam klijentu besplatan test kako bi se sam uvjerio u moje sposobnosti. Bio je zadovoljan rezultatom i sada mi se redovno javlja s novim poslovima – kaže Veg, koji trenutno osim s Nijemcima surađuje i s klijentima iz Velike Britanije.
Leppée je završio školu primijenjene umjetnosti i dizajna na odsjeku Grafike, te Animaciju i nove medije na likovnoj akademiji u Zagrebu, pa je prijelaz u 3D bio logičan nastavak njegovog umjetničkog puta. Prvi angažman mu je bio izrada portreta poznatih osoba za 3D printanje u obliku akcijskih figura. Poslodavac ga je kontaktirao vidjevši radove koje je objavljivao na ZBrush Central forumu.
- Za prvi zadatak sam dobio portretirati Jacka Nicholsona u ulozi Jokera, a potom Brada Pitta u Fight Clubu, te Roberta DeNira u Taksistu. Ponudu od 100 dolara po portretu sam oduševljeno prihvatio, a tek sam kasnije shvatio da je to zapravo bila izrabljivanje – prisjetio se, dodavši kako je pri dogovaranju posla vrlo bitno istražiti cijene koje su za početnike niske, ali rastu paralelno s iskustvom i kvalitetom. Ističe kako se, kao i u svakom poslu, morate izboriti sa svoju cijenu jer vam poslodavac nikad sam od sebe neće ponuditi onoliko koliko želite.
- Ako vas spuštanje cijene spašava prosjačkog štapa čak i kao profesionalca s dugogodišnjim iskustvom, tada pristanite na nižu plaću, ali morate biti svjesni da pristanak na cifru ispod standarda ide protiv cjelokupne industrije jer ako vi zarađujete znatno ispod prosjeka, onda i profesionalci s puno godina iskustva moraju spuštati svoje cijene da bi dobili angažmane, a ako oni postanu jeftiniji vaša će cijena s vremenom morati pasti i tako na kraju svi gube – naglašava Leppée, dodajući kako se ta utrka prema dnu mora izbjeći samopoštovanjem i stalnim razvojem kojim ćete klijentima postati nezamjenjivi. Iznimke po pitanju plaćanja radi samo u slučaju startupa u koje osobno vjeruje i kojima je spreman pomoći da uspiju.
Veg nam je ispričao kako je u Hrvatskoj potražnja za 3D modelerima još uvijek relativno mala, te da većina potreba za 3D modeliranjem dolazi iz marketinške industrije, ali unatoč tome, oni koji se ističu kvalitetom rada mogu doći do posla. Domaća scena je većinom bazirana oko Facebook grupe Artist Territory, gdje se okupljaju i tradicionalni slikari, 2D digitalni umjetnici i 3D umjetnici. Tu su i događaji u organizaciji udruge Boonika, treba spomenuti i International festival of creative communications (IFCC) i Connector 3D, a nikako ne smijemo izostaviti Croteam, game dizajn studio odgovoran za svjetski poznate naslove kao što su Serious Sam i The Talos Principle.
Općenito, i kod nas i vani su cjenjeniji 3D modeleri likova nego modeleri predmeta i okoliša jer je taj aspekt 3D modeliranja često više tehnički i time većini ljudi lakše savladiv od, primjerice, anatomije ili portretiranja gdje je uz tehničko znanje potrebna i umjetnička crta, a to se osjeti i na plaći.
- Okoliš i predmeti su uglavnom u drugom planu finalnog proizvoda, dok su likovi najčešće nosioci cijele priče pa se tako u njih ulaže više znanja, vremena, a time i novca – pojašnjava Leppée, a s njim se slaže i Veg.
- Kompjutori su danas dovoljno napredni da nežive stvari mogu prikazati tako realistično da se razlika između kompjuterske grafike i stvarnosti ne primjećuje. Za ljude ipak još nije dostigla tu razinu, ali sam siguran da uskoro hoće – ističe Veg i poručuje kako za uspjeh u branši bitno stalno pojačavati portfelj radova, usavršavati se i učiti nove vještine, komunicirati s klijentima i biti spreman ponuditi više od ostalih.Leppée se pobliže osvrnuo na važnost networkinga istaknuvši kako je jako bitno biti aktivan na društvenim mrežama i forumima jer tako možete doći do klijenata, savjeta i promocije koja bi inače skupo koštala.
- Prije svega potrebno je biti umrežen s ljudima iz branše jer je to nekad i važnije od kvalitetnog rada koji, ako ostane neprimijećen, neće dovesti do novih poslova. Ključno je imati jak portfelj radova koje onda treba objavljivati na svim online platformama, komunicirati s ljudima i javljati se na oglase. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni faktor sreće, ali nju morate isprovocirati istraživanjem, oglašavanjem i samoreklamom – savjet je Leppéea.