Ne, neće biti domino-efekta. Što god da se dogodi s Agrokorom, hrvatsko gospodarstvo neće propasti. Prebrodit ćemo i tu krizu, ali ipak uz neizbježne žrtve. Neke tvrtke već su pokrenule predstečajne nagodbe, neke će to morati u sljedećim mjesecima, ali velikog stresa hrvatskoga gospodarstva neće biti.
Za procjenu utjecaja Agrokorova stečaja odnosno predstečaja, odnosno postupka izvanredne uprave, na cjelokupno gospodarstvo najvažnija se činjenica krije u bilješci 32. revidiranoga konsolidiranoga godišnjeg izvješća Agrokor grupe za 2016. Ondje se nepobitno utvrđuje da su obveze prema dobavljačima u 2016. porasle za samo dva posto. Ni Konzum kao tvrtka s najvećim obvezama prema dobavljačima nije povećao svoje obveze.
>>>Tolušić uzvraća udarac: Obitelj Todorić je stvorila, ali i upropastila Agrokor
Zanimljivo je, i u suprotnosti s mišljenjem javnosti, to da Konzum nije povećavao obveze prema dobavljačima još od 2012. Ta informacija znači da dobavljači u posljednjih nekoliko godina nisu pumpali novac u Agrokor. Stečajevi i propasti nisu, naime, izravno posljedica gubitaka u poslovanju, nego nelikvidnosti odnosno nedostatka novca na žiro-računu.
Nagodba ili stečaj
Činjenica da Agrokor nije povećavao svoje obveze znači da ih je plaćao istom dinamikom kojom ih je stvarao, odnosno da je dobavljačima plaćao otprilike onoliko koliko je od njih kupovao. To pak znači da su dobavljači imali stabilnu situaciju s pritokom novca koja se posljednjih godina nije pogoršavala. Provođenje postupka izvanredne uprave zapravo je situaciju poboljšalo jer se osim plaćanja nove naručene robe plaća i dio starih obveza te se time plaća i više nego što se naručuje. Novac za to dodatno plaćanje je roll-up kredit kojim je osiguran primitak pola milijarde eura, najvećim dijelom iz izvora izvan Hrvatske.
>>>Domino-efekt: Viaduktova drama u sjeni Agrokora prijeti stampedom
Sa stajališta kratkotrajnoga gotovinskog toka, koji je najvažniji za izbjegavanje stečaja, bojim se da je svejedno hoće li će se iduće godine sklopiti nagodba kojom bi se uspjelo održati poslovanje Agrokora i njegovih najvećih komponenti ili neće pa će cijela Agrokor grupa otići u stečaj. Nagodba će, naime, vjerojatno uključivati kombinaciju otpisa obveza, pretvaranja u kapital i pretvaranja u dugoročne obveze. Nijedna od tih mogućnosti neće uključivati trenutačno plaćanje dobavljačima i smanjivanje obveza pa će tako za kratkotrajni gotovinski tijek imati isti efekt kao i stečaj.
No u srednjem roku postizanje nagodbe znatno je povoljnija opcija za hrvatske dobavljače jer neće biti prisiljeni pronalaziti nove distribucijske kanale za svoje proizvode. Moramo biti svjesni još jedne činjenice koja se do sada zanemarivala. Postizanjem nagodbe uvelike će se promijeniti vlasnička struktura društava u koncernu Agrokor. U vrlo kratkom vremenu vlasnici će vjerojatno postati strani konkurenti, koji će inzistirati na optimizaciji i restrukturiranju poslovanja. To će vjerojatno značiti velika otpuštanja i gašenja dijelova poslovanja sa svim negativnim posljedicama koje iz toga proizlaze.
Slabiji rezultati
S makroekonomske strane postizanje nagodbe značit će smanjenje ukupnog duga Hrvatske za otpisani iznos prema stranim vjerovnicima i povećanje direktnih stranih investicija za iznos pretvaranja duga u kapital. Utjecaj na dobit, a time i na sve bitne pokazatelje poslovanja, već će u financijskim izvješćima za ovu godinu biti drastičan.
>>>Pouke propasti: Žvrljotina je sigurniji naziv tvrtke nego Agrokor ili Algoritam
Objavom činjenice da je Agrokor obveze unutar grupe umanjio za 50 posto poslan je jasan signal ostalim hrvatskim tvrtkama da svoja potraživanja od s Agrokorom povezanih društava moraju umanjiti za najmanje 50 posto. Iako to umanjenje neće utjecati na gotovinski tok, utjecat će na dobit te će se mnoge tvrtke suočiti s rezultatima znatno slabijima od očekivanih.
S obzirom na to da se još od početka godine svi bojimo učinka Agrokorove propasti, tako su tvrtke već prešle na krizni način poslovanja. Taj se način poslovanja ogleda ponajprije u smanjivanju ulaganja u rast i širenje, što uključuje smanjena ulaganja u razvoj novih proizvoda, u promidžbu, uvođenje novih tehnologija, investicije, a na kraju i u ljude te zapošljavanje. Na žalost ili na sreću, s takvim okolnostima već imamo bolnih iskustava iz devedesetih pa onda opet 2008./2009. Svi ćemo biti oprezni i stisnuti. Sve dok nas ponovno ne ponese onaj poduzetnički instinkt koji nam ne da mira ako ne ulazimo u nove projekte.