Iako se u dosta kasnilo s pravilnim animiranjem (s obzirom na propisane sankcije možda bi bilo prikladnije govoriti o alarmiranju) svih na koje se propisi koji su na snazi odnose, ipak je tema o energetskim certifikatima zgrada na neki način stekla pravo građanstva, posebno neposredno uoči 1. srpnja 2013. kao neka vrsta ‘Dana D’ za sve obveznike.
Ni u kojem slučaju ne kanimo dovoditi u pitanje institut energetskog certificiranja jer riječ je o pozitivnom doprinosu pravnoj sigurnosti, ali i, dugoročno, gospodarskom blagostanju. U konačnici svi smo zainteresirani da platimo upravo samo ono što potrošimo, a to bi trebalo dati svoj učinak u smanjivanju finalnih cijena proizvoda i usluga. No želimo prikazati i kritizirati način na koji je obveza certificiranja propisana i kako se počela provoditi.
Dvojbena svrha Dakle, imamo kao temelj svega Zakon o učinkovitom korištenju energije i u neposrednoj potrošnji iz 2008. godine, koji je izmijenjen (baš u dijelu o certifikatima) novelom iz 2012., kao i Pravilnik o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada iz 2012., koji je noveliran u 2013. godini. Izvan svake je sumnje što je svrha certificiranja: ‘Pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskom svojstvu zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, učinkovitost njihovih energetskih sustava te kvalitetu i svojstva ovojnice zgrade’. Ako je to tako, treba se upitati čemu (osim punjenju proračuna) služe ogromne kazne (od 20.000 do 100.000 kuna za pravnu osobu + 5000 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, 10.000 kuna za fizičku osobu), koje gotovo da djeluju kao temeljni dio Zakona.
Nejasne formulacije Zar ne bi bilo daleko i učinkovitije i logičnije da su svi nekako potaknuti obaviti certificiranje, npr. tako da se propiše da je to nešto što se može plaćati iz pričuve (ali to bi bilo lakše da Pravilnik nije oslobodio obveze prostore manje od 50 metara kvadratnih), npr. tako da se onima koji u određenom roku ulože u poboljšanja na tom planu to bude priznato kao neka vrsta poreznog bonusa. Zar ne bi bilo logično i pravno sigurnije objasniti javnosti zašto se ne treba ishoditi certifikat ako se stan izdaje u turističke svrhe, a potreban je u slučajevima prodaje, iznajmljivanja, leasinga ili davanja u zakup, pri čemu je interesantno što Zakon u taksativnom nabrajanju onoga što podliježe kazni ne spominje leasing. Zar je prihvatljivo to što ni danas nije jasno što znači formulacija iz čl. 12. st. 2. Pravilnika: ‘Kod prodaje zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina, energetski certifikat mora biti na uvidu prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji i njegov je sastavni dio’? Je li ambicija donositelja Pravilnika bila da je certifikat uvjet uknjižbe i zašto taj isti certifikat nije sastavni dio i drugih ugovora koji su taksativno nabrojeni u tom istom članku jedan stavak ranije, posebno i zato jer je u istom članku propisana i obveza u slučaju medijskog oglašavanja.
Logičnija rješenja Nažalost, kao daleka i jako neizvjesna budućnost izgledaju mjere koje bi se temeljile na poticajima, a u sada i doglednoj budućnost djeluju kao da računaju jedino na sankcije. Da je tako potvrđuje i to da kao da se uopće nije vodilo računa o tome da za isto djelo nije moguće kažnjavanje dva puta, što znači da je moguća i (isforsirana) kazna u najmanjem iznosu i nakon toga neograničeno ignoriranje Zakona, što je još gore bez ikakvih izgleda da se vlasnike potiče na ulaganja u poboljšanje energetske učinkovitosti. Zar je bilo teško sve preusmjeriti na upravitelje zgrada (slično ako kod etažiranja) i prihvatiti da svaki dio zgrade mora biti energetski učinkovit, što bi uklonilo otpor onih koji imaju stanove ili prostore manje od 50 metara kvadratnih. Da ne spominjemo npr. da bi u slučaju bilo kakvog raspolaganja nekretninom koje je oporezivo bilo jako poticajno smanjiti poreznu obvezu i time istodobno rasteretiti prekršajne sudove, poboljšati energetsku učinkovitost, dati posla certifikatorima i, svakako ne najmanje važno, popraviti poduzetničko i vlasničko ozračje.