Nakon poduljeg, višegodišnjeg natezanja u vezi sa sudbinom genetski modificiranih organizama, Europska unija uspjela je postići kompromisni dogovor i usuglasiti novu regulativu, barem što se izuzeća tiče.
Kontroverzna direktiva izglasana prošlog tjedna u Europskom parlamentu na ‘repertoaru‘ je još od 2010., ali godinama je bila blokirana zbog snažnog protivljenja nekih država članica njezinom donošenju. Neformalni dogovor postignut je u prosincu prošle godine, a predviđa omogućavanje pojedinim članicama zabranu ili ograničavanje uzgoja GMO-a na vlastitom teritoriju, premda su na razini Europske unije vrata GMO-u otvorena. Drugim riječima, članice će same moći odlučiti do koje mjere žele dopustiti uzgoj GMO-a, odnosno žele li ga uopće.
‒ Što se tiče onoga što slijedi, vjerujem u obećanja predsjednika komisije Jean-Claude Junckera, koji se obvezao na provedbu demokratskih procesa kada je u pitanju GMO u Europi te da će osigurati neovisna istraživanja o GMO-u ‒ izjavila je pritom izvjestiteljica Frédérique Ries.
Dosad je u Uniji postojala samo jedna vrsta GMO-a, kukuruz MON810, a krumpir Amflora zabranjen je pretprošle godine.
Vjetar ne zna za granice
Taj zakon svojevrsna je vatrogasna mjera kojom se omogućuje članicama trajno izuzeće, s time da na razini EU nije riješen problem neučinkovitih pravila odlučivanja o odobravanju GMO-a, koja su svojedobno rezultirala odobravanjem kukuruza 1507, usprkos negodovanju čak 19 od 28 članica. No prema važećim pravilima to nije bilo dovoljno za blokadu, pa se zato predsjednik Komisije Juncker sada obvezao promijeniti sporna pravila.
Zakon ostavlja prilično širok prostor članicama u obliku cijelog niza razloga koje mogu upotrijebiti za trajnu zabranu GMO-a, a riječ je o opasnosti za zdravlje ljudi, zaštiti okoliša, prostornom planiranju, socio-ekonomskim utjecajima i izbjegavanju nenamjerne prisutnosti GMO-a. Iako je predviđen postupak u kojem proizvođači GMO-a mogu pristati na takva ograničenja, u konačnici će države ipak same odlučiti neovisno o njihovom pristanku. Zanimljivo će, pak, biti pratiti sprječavanje kontaminacije i zagađivanje drugih proizvoda koji nisu GMO, za što će članice biti odgovorne, a što je jedan od ključnih problema. Naime, pokazalo se da je odvajanje GMO usjeva od ostalih nekada vrlo teško, kao i sprječavanje prenošenja GMO usjeva na tuđi teritorij, nešto što je direktiva ostavila na brigu državama članicama.
O naknadi štete
U Europskoj pučkoj stranci bili su zadovoljni takvim ishodom, koji je u skladu s njihovim željama.
‒ S obzirom na tako kontroverzno i osjetljivo pitanje, moramo odluku o kultivaciji GMO-a ostaviti državama članicama ‒ komentirala je Elisabeth Köstinger, pregovaračica skupine za taj zakon.
Njezin kolega Peter Liese dodao je da se zakonom napokon postiže pravna sigurnost, koja je dosad izostala. I socijalisti su se načelno priklonili takvom rješenju, iako je hrvatska zastupnica Biljana Borzan izrazila nezadovoljstvo ublažavanjem prvotnog prijedloga u kojem se tražilo trenutačno uspostavljanje sustava financijske odgovornosti eventualnih zagađivača, odnosno onih čiji bi usjevi prešli granicu.
‒ Smatram lošim potezom znatno ublažavanje odredbi o financijskoj odgovornosti zagađivača u slučaju prekograničnog širenja GMO-a u države u kojima je zabranjen. Nadam se da se to neće pokazati točnim na najgori mogući način ‒ upozorila je Borzan.
Kako sada stvari stoje, Komisija je zadužena unutar četiri godine izraditi izvještaj o sustavu naknade štete uzrokovane uzgojem GMO-a.
‒ Ne držim da je GMO nekakvo ‘vražje sjeme‘, ali dok god nismo potpuno sigurni o njegovom utjecaju na zdravlje i bioraznolikost, države moraju imati mogućnost zabrane. Osim toga tržište tradicionalnih i organskih poljoprivrednih proizvoda sve je veće i male europske zemlje poput Hrvatske imaju višestruke ekonomske koristi od toga što su slobodne od GMO usjeva ‒ smatra zastupnica Borzan.