27. prosinac 2015.

Gordana Deranja: Više je razloga da u iduću godinu uđemo s oprezom negoli s optimizmom

lider.media
lider.media

Godina novog početka – zvuči obećavajuće ako ste kao i ja optimističan realist pa vas novi početak asocira ponajprije na početak novoga rasta. No onaj realističniji i racionalni dio mene istodobno poziva na oprez.

Novi početak, ako sve ostaje po starome, ne mora sâm po sebi značiti bolji ishod, osim na kratkoročnom horizontu. Do dugo čekanoga rasta BDP-a koji budi nadu u bolje sutra nismo došli ni lako ni isključivo vlastitom zaslugom. Rast nije zasluga ni ove ni prošle vlade, nego prije svega privatnog sektora koji je imao hrabrosti povući i teške poteze. Privatni se sektor tijekom proteklih nekoliko godina, uključujući 2015., restrukturirao, često i bolno, kako bi se što prije oporavio i rastao. Jer je alternativa nestajanje s tržišta. U ovim teškim vremenima gasile su se – i još se gase – tvrtke i obrti, gubila su se radna mjesta, rezali troškovi, uključujući plaće, tražile unutarnje rezerve za jačanje konkurentnosti... A tome našem malom i krhkom bedepeovskom rastu pridonijele su i druge zemlje koje su provodile reforme, pa je porasla njihova potražnja i trgovinska razmjena, gurajući u pozitivu domaće pokazatelje. U isto vrijeme naša država nije zauzdala javne troškove, nije pokrenula nijednu proturecesijsku mjeru koja sadržava temeljnu promjenu paradigme – popularno zvanu reformu.  Optimizam nam treba, ali ne onaj koji uračunava provoz banana u vlastiti uspjeh, nego onaj koji smo sami, kao zemlja, zaslužili vlastitom vizijom i dosljednim radom na njezinoj provedbi.Zato mijenjam optimizam ‘verziju 2016.’ za oprez u 2016. jer bi to mogla biti jedna od važnijih godina u hrvatskoj ekonomskoj povijesti i velik izazov za novu vladu u igri koja se zove ‘kako održati financijsku stabilnost zemlje’.

Ne mijenjati se – znači zaostajati  Zato biram oprez u predstavljanju pokazatelja, oprez u poslovanju, oprez u planiranju i odgovornost za poteze koji slijede. Hrvatska je zbog svojih ukorijenjenih dugogodišnjih strukturnih slabosti, lošeg ekonomskog modela i (ne)odlučnosti političkih elita do sada birala ne uvoditi promjene, što je ujedno značilo gospodarski i konkurentski zaostajati za drugim tranzicijskim zemljama. Bilo bi lijepo reći i imati dojam da su se u Hrvatskoj u 2015. poboljšali uvjeti poslovanja za poduzetnike, ali kad se osvrnemo oko sebe, vidimo da se stvari nisu previše promijenile. Poslovanje nije znatnije olakšano i investitori ne čekaju u redu pred našim vratima, a izvoz, kad isključimo banane, japanske automobile i televizore, bilježi rast koji je daleko od onoga kakvim se pokušava prikazati da bi se stvorio dojam znatnog napretka. Istina, Hrvatska se poslovno mijenja, ali drugi se i dalje u pravilu mijenjaju brže i kvalitetnije. Zato mi moramo biti dvostruko brži i uporniji. Novu vladu stoga čekaju vrlo veliki izazovi i kušnje od prvoga dana novoga mandata. Brzina uspostave vlade i artikuliranje jasnih cjelovitih političkih ciljeva, uz reforme, važni su jer je teško procijeniti koliko će još potrajati pojedini povoljni vanjski uvjeti i okolnosti. U uvjetima naglašene fiskalne neravnoteže prioritet je za  novu vladu smanjenje rashoda i postizanje proračunskog suficita u svakoj godini. Izrazito težak zadatak o kojem ovisi budućnost cijele zemlje i budućnost naše djece. Tužno je što smo, dok pišem ove retke, još daleko od razgovora na tu temu iako odavno nemamo vremena za gubljenje. HUP je uvijek bio i uvijek će biti partner vladi, ma koja bila. Naše članice, koje su  glavni dio hrvatskoga gospodarstva, žele rast, napredak i razvoj ne samo za sebe nego i za hrvatsko društvo i građane. Bezbroj smo puta iskazali svoju potporu i stavili na raspolaganje sve svoje resurse kako bismo pomogli u sastavljanju prijedloga mjera koje će osigurati održiv rast gospodarstva, otkloniti administrativne i investicijske zapreke i olakšati poslovanje.

Istaknuli smo 16 kritičnih područjaShvaćajući važnost idućeg mandata, HUP i njezine članice pripremili su i nekoliko konstruktivnih materijala za buduće mandatare i one koji smatraju da je prioritet pokrenuti gospodarstvo. Označili smo i istaknuli 16 kritičnih područja kojih se treba prihvatiti jer koče rast i razvoj gospodarstva te smo ih sve uključili u dokument ‘HUP-ovih 16 pitanja’. Konkretizirali smo i ključne boljke u čak trideset industrijskih sektora i ujedinili ih u ‘Bijeloj knjizi’ koju smo objavili sredinom godine. Učinit ćemo to još jedanput: dat ćemo maksimalnu potporu i staviti na raspolaganje sve svoje resurse novoj vladi kako bismo što prije došli do točke u kojoj je pred nama zaista početak novoga, dugoročnog i održivog ekonomskog rasta i napretka.