01. travanj 2016.

Hrvatska energetika čeka pred vratima Bruxellesa

lider.media
lider.media

Domaće energetske tvrtke trebaju formirati ured hrvatske energetike u Bruxellesu koji će lobirati za energetske projekte i raditi zajedno s našim diplomatskim predstavnicima

Ključni projekti hrvatske energetike daleko su od očiju briselskih političara i administracije. Oklijevanje i neodlučnost dovode nas u situaciju da nam se smanji broj projekata na listi PCI-a (Projects of Common Interest) Europske komisije (koja se mijenja svake dvije godine). Čak ni regionalna  podlista (CESEC), na kojoj su uglavnom interkonekcije prema susjednim državama, više nije toliko sigurna pozicija za Hrvatsku.   U mandatu prošle vlade energetikom se bavio ministar Ivan Vrdoljak i energetski sektor imao je nekoliko važnih inicijativa. Pogotovo se isticao neuspjeli natječaj za istraživanje i eksploataciju Jadrana. Ostali  su energetski projekti bili inferirorni i nisu ni bili prioriteti (Plomin C, LNG terminal). Dolaskom HDZ-ove koalicije na vlast imamo situaciju da energetske tvrtke prikazuju poslovanje s dobiti za 2015. (HEP, Janaf, Plinacro), no ni energetska politika ni upravljanje njome nisu ni blizu jasno definirani. Još ne možemo odrediti tko će upravljati energetskim sektorom u Hrvatskoj, a uprave u tim tvrtkama čekaju što će biti s njima. Uglavnom, nastavljaju se ‘status quo‘ i čekanje.

Što rade eurobirokrati

Međutim, postoji još jedna razina problema u svemu tome. Naš energetski sektor nikad nije bio u slabijoj situaciji u odnosu na briselsku administraciju. Imenovanjem Maroša Šefčoviča za potpredsjednika Europske komisije za energetsku uniju EK-ov predsjednik Juncker postavio je to strateško pitanje kao jasan prioritet za budućnost Europske unije. Sastanci ministara Unije, tzv. vijeće u formatu energetike, održavaju se najviše dvaput na godinu i imaju političko i deklarativno značenje. Druga stručna pitanja rješavaju se svaki tjedan u intenzivnoj komunikaciji s eurobirokratima. Uprava za energetiku, Uprava za regionalnu politiku i Uprava za tržišno natjecanje – tri su možda najvažnije adrese u trokutu europskog odlučivanja nedaleko od Schumanova trga u Bruxellesu. Izravno povezivanje hrvatskih energetskih tvrtki s briselskim labirintom ne može biti veći prioritet za novu hrvatsku vladu i uprave koje će voditi te tvrtke. Prvo, svaka tvrtka ima specifičnosti i mora detaljno pratiti europsku politiku, sastanke i zbivanja te nakon toga lobirati za svoj projekt i interese. Drugo, samo fizičkom prisutnošću u Bruxellesu može se očekivati tretman insajdera koji doista zna kakva je situacija s financiranjem prioriteta u sklopu CEF-a i drugih programa (IFI). I treće, dobrom koordinacijom inicijativa i jasnim nastupom prema institucijama EU može se vratiti izgubljeno vrijeme.

Komunikacijski kanali prema EK

Rješenje treba biti zajednički napor hrvatskih energetskih tvrtki da se formira ured hrvatske energetike u Bruxellesu koji će lobirati za energetske projekte i raditi zajedno s našim diplomatskim predstavnicima koji sjede u Odboru stalnih predstavnika (COREPER).Samo u tom slučaju državna administracija imala bi adresu na koju se može obratiti za sve informacije, organizaciju događaja i vođenje aktivne agende prema Europskoj komisiji. Naprimjer, projekt Plomin C, bude li se uopće nastavljao, čeka velik dio posla s EK. Projekt LNG terminala – gotovo da mu sudbinu određuje briselska strategija za LNG jer bez jake stručne i financijske potpore izvana  terminala neće biti. Problem (sad već i mogući prekršaj) s interkonekcijama i liberalizacijom plinskog  tržišta također nam ozbiljno visi nad glavom. Popriličan broj većih hrvatskih tvrtki i poslovnih udruga članice su europskih poslovnih asocijacija (HEP, Agrokor, HŽ Infrastruktura, HUP) u kojima  članarine plaćaju i više od 60.000 eura na godinu. HEP se prošle godine učlanio u CEEP, udrugu srednjoeuropskih energetskih partnera, kako bi mogao biti dio kluba i dobiti pokoju informaciju o zbivanjima i inicijativama iz druge ruke. Osnovali su ga Poljaci kako bi ojačali svoju lobističu prisutnost i moć prema Europskoj komisiji. Hrvatska još nema ozbiljan poslovno-lobistički ured u Bruxellesu. Krajnje je vrijeme da se to promijeni.Moderno zastupanje poslovnih interesa traži od tvrtki stalan i sustavan rad na dosjeima (tako eurokrati nazivaju predmete na kojima rade). Interes je hrvatskog energetskog sektora da formira svoje komunikacijske kanale prema Europskoj komisiji, dostavlja svoje informacije, analize i prezentacije te promiče rješenja koja će hrvatsko gospodarstvo učiniti konkurentnijim i energetski jačim nego danas.