Problemima s kojima se susreću poduzetnici u Hrvatskoj nema kraja. Godinama se upozorava na to kako je Hrvatska iznimno teško, krvavo mjesto za poslovati, čast iznimkama. Nismo riješili probleme, nećemo uopće spominjati one ideološke, koji gore još iz vremena bivše Jugoslavije, a kamo li da se možemo suočavati s novima, onima iz 21. stoljeća. E pa takav ‘problem‘ je industrija računalnih igara. Nije ona naravno problem, nego je problem sve ono što im onemogućava poslovanje i veću konkurentnost u, ne samo regiji, nego u svijetu.
- Ova industrija nikako se ne smije podcijeniti. Na globalnoj razini, ona je veća od glazbene i filmske. Svi poznajemo igru Pac-Man, mnogi su i odrasli uz nju. Znate li da je ta igra do početka 90-ih uprihodila 3,5 milijarde dolara? Moramo se maknuti od toga da isključivo ulažemo u strojeve i hektare, a industrija računalnih igara najbolje je od hrvatske pameti – kazao je Mladen Fogec, predsjednik Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj i član vijeća za gospodarska pitanja Predsjednice RH na konferenciji Računalne igre – pokretač ekonomskog rasta“, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, u suradnji s Klasterom hrvatskih proizvođača računalnih igara i inicijativom Europske komisije “eSkills for Jobs”.
Na konferenciji se raspravljalo o nedostatku IT kadra, problemu s kojim se suočava i industrija računalnih igara, o potencijalu IT industrije, ali i o tome što konkretno treba promijeniti kako bi industrija računalnih igara i IT industrija bile pokretači ekonomskog rasta u Hrvatskoj. Između ostaloga, predstavljena je i analiza poreznog opterećenja za IT industriju s naglaskom na računalnim igrama.
Hrvatski proizvođači računalnih igara više od 99 posto svojih proizvoda plasiraju na globalno tržište te njihova prodaja nije ovisna o kretanjima domaće potražnje. U Hrvatskoj je u posljednjih dvadeset godina objavljeno gotovo 30 većih računalnih igara od kojih je desetak zabilježilo osobit uspjeh na globalnom tržištu (serijal Serious Sam, The Talos Principle, Starpoint Gemini, Captain Brawe, Gas Guzzlers, Unity of Command, The Red Solstice).
Ova industrija je u 2013. godini zapošljavala 57 osoba, u 2014. 74 osobe, a u 2015 čak 250 ljudi. U Hrvatskoj su gameri 2014. ostvarili 50 milijuna kuna prihoda, a rat im je čak 50 posto na godišnjih razini. Ukupni prihod gamerske industrije u svijet lani je bio preko 85 milijardi dolara, a prema projekcijama, ove godine će ostvariti veći prihod nego filmska industrija.
Riječ je o jednom od rijetkih sektora hrvatskoga gospodarstva koji, usprkos gospodarskoj krizi, bilježi kontinuirani rast. Ukupni prihodi hrvatske industrije računalnih igara su od 2009. do 2013. godine rasli po prosječnoj godišnjoj stopi od 50,4 posto, a dobit pod-sektora od 53,7 posto. Izvoz istovremeno bilježi prosječni godišnji rast od visokih 58,4 posto, a sličnom dinamikom raste i broj zaposlenih te broj novih tvrtki. Prema informacijama dobivenima od domaćih proizvođača računalnih igara trenutno se oko 90 posto prodaje ostvaruje preko Sjedinjenih Američkih Država.
Ovo su najveći problemi...
Dva su ključna problema industrije računalnih igara – apsolutni manjak radne snage i visoka porezna davanja koja ovu industriju čine potpuno nekonkurentnom na svjetskom tržištu.
Primjerice, u Hrvatskoj oko 1.500 studenata godišnje diplomira neki oblik računarstva. A samo u 2015. objavljeno je 2.000 oglasa za radno mjesto u ICT branši. S druge strane, Poljska i Ukrajina godišnje ‘izbace 31.000 diplomiranih računara, a usporedbe radi, toliko bi Hrvatska mogla proizvesti za 20 godina.
No, gamere zapravo ne zanima službeno stečeno znanje koliko ih zanima sposobnost ljudi da rade u tom sektoru, da su kreativni i da su spremni i mogu učiti cijeli život.
- Mene ne zanima ima li netko završenu samo osnovnu školu ili sedam doktorata. Meni je samo važno što je do sada radio, što zna raditi i koliko može – kazao je Davor Hunski, osnivač tvrtke CroTeam.
Na panelu – Kako ojačati ljudske potencijale u ICT industriji – na konferenciji Računalne igre – pokretač ekonomskog rasta“, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, u suradnji s Klasterom hrvatskih proizvođača računalnih igara i inicijativom Europske komisije “eSkills for Jobs”, dosta se pričalo o kurikuralnoj reformi, o promjenama u obrazovnom sustavu koji itekako zaostaje za potrebama tržišta rada.
- Sadržaj nove reforme je odličan, nama je bilo bitno da informatički kurilukum pripremi djecu za to da su spremni učiti cijeli život i da mogu napredovati – kazala je Vedrana Miholić, direktorica prodaje tvrtke CROZ, inače nominirana za nagradu European Celebration of Women in Computing u kategoriji Social Impact.
Reforma obrazovanja trenutno je u fazi stručne rasprave, nakon koje kreće javna rasprava pa eksperimentalna provedba. I u tome leži najveći dio problema ove industrije – sporost.
- Radili smo 2006. godine na obnavljanju programa u školstvu, odnosno za srednje škole, koji je sada tek u eksperimentalnoj fazi. Nakon te 2006. već je bio zastario, a kamo li sada – kazao je Hrvoje Balen iz Visokog učilišta Algebra.
Kako pobjeći iz Hrvatske
Hrvatskoj ICT industriji, pogotovo segmentu računalnih igara iznimno je teško konkurirati na globalnoj razini. U posljednje vrijeme sve više tih tvrtki gleda kako de facto pobjeći iz Hrvatske. Iako mnoge od njih i dalje drži entuzijazam, velika ljubav prema ovom poslu i još veći inat prema državi, pitanje je koliko će ih sve to držati. Naime, svi ovi igrači počeli su, ali doslovce, u svojim garažama. Kako su rapidno rasli, tako su se počeli suočavati s standardnim hrvatskim problemom – birokracijom i porezima.
Naime, hrvatski porezni sustav nastao je 90-ih godina i na njegovom uspostavljanju radili su Nijemci. Tada je temelj poreznog sustava i njegova svrha bila financirati državnu potrošnju. No, već odavno to ne smije biti tako, odnosno porezi moraju biti razvojni temelj gospodarstva.
Budući da developeri i programeri spadaju u one ljude koji imaju vrlo visoka primanja, samim time ih se i tako oporezuje – visoko. Opterećenje na najveće plaće u Hrvatskoj je ukupno 42 posto, dok je primjerice u Rumunjskoj oko 16 posto. Stoga programeri od države traže smanjenje poreza. Također, budući da velika većina njih radi i prodaje svoje igre na američkom tržištu, dovstruko ih se oporezuje jer, iako postoje najave da će se to ukinuti, još uvijek se nije dogodilo ništa konkretno.
Na panelu o problemima i rješenjima ICT industrije koji se održao na konferenciji Računalne igre – pokretač ekonomskog rasta“, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, u suradnji s Klasterom hrvatskih proizvođača računalnih igara i inicijativom Europske komisije “eSkills for Jobs izdvojeni su problemi – porezna politika u koju spada prvenstveno problem poreza na dobit i poreza na dohodak ali i nerazumijevanje birokracije prema njihovoj specifičnoj branši u pogledu restriktivnih zakonskih odredbi. Naime, kako je rečeno, većina gammera posluje gotovo uvijek u prekršaju jer zakoni ne prepoznaju njihov način rada – a de facto mogu raditi iz svoje dnevne sobe jer sve što im treba jest računalo i Internet veza.
Industrija računalnih igara iznimno je otporna na gospodarske krize, što je pokazala i Poljska koja je od svoje industrije napravila treću po jačini u svijetu. Iako Vlada radi na prijedlogu reformi, što je i potvrdio Davor Huić, savjetnik Premijera Tihomira Oreškovića, pitanje je koliko će od tih reformi izravno ili neizravno zahvatiti ovu industriju. Strategija reformi trebala bi biti gotova do kraja ovog mjeseca , kazao je Huić.
Iako se Rumunjska u posljednje vrijeme spominje kao eldorado ICT-a, ipak postoje strogi uvjeti kako bi se mogle dobiti beneficije i olakšice. Poreza se oslobađa ona tvrtka koja ima 10.000 eura izvoza po zaposleniku u prethodnoj godini.
No, ono što je ključno jest da je naša industrija napravila malo čudo – uz minimalna ulaganja, početke iz podruma stvorili su industriju. i ono što je još važnije, početno ulaganje u neki projekt (video igru) nakon tri godine se, ne samo vrati, nego čak udvostruči a vrlo često upeterostruči. Koja to industrija i grana djelatnosti može?