Podatak o izvozu hrvatskog softvera od 1,1 milijardu kuna u prošloj godini izazvao je prijepor u IT zajednici. Taj je podatak rezultat istraživanja koje je provela tvrtka Astra poslovni inženjering u suradnji s Bisnodeom, a riječ je o rastu od 48,9 posto u zadnje dvije godine, čime je softver skočio na 11. mjesto među najvažnijim hrvatskim izvoznim proizvodima.
S tom slikom ne slaže se hrvatski ured globalne analitičke kuće IDC.
- Podaci sami po sebi nisu krivi jer su prepisani iz završnih računa IT kompanija. Krivo je, međutim, kad ih se nekritički zahvaća, obrađuje i iz toga izvode nalazi. Uzeti su agregirani podaci za poduzeća koja su registrirana s pretežitom djelatnošću Informacije i komunikacije prema NKD-u. No tu je riječ o heterogenoj grupi, a među njima ima i tvrtki kojima to nije pretežita djelatnost. Recimo, Microsoft, a i neki drugi globalni vendori kao izvoz u stvari bilježi svoje plaće i troškove koje fakturira matici, mnoge tvrtke reeksportiraju hardver, a neki su pak reeksporteri licenci globalnih vendora, što je pak teško definirati kao domaću softversku industrija. Dakle, podatke preuzete od Fine treba dobro pročistiti i imati saznanja o stvarnoj aktivnosti IT tvrtki, da bi se dobila stvarna slika. Zbog toga držim da su brojke koje su nedavno prezentirane veće od stvarnih - kaže Boris Žitnik, direktor IDC Adriaticsa.
Prema IDC-u, pod izvozom softvera smatraju se licence i godišnji izdaci za održavanje vezani uz te licence, odnosno ‘pakirani softver‘.
- Takvog je izvoza u Hrvatskoj relativno malo. Preostali, daleko veći dio izvoza odnosi se na izvoz IT usluga, koje pak nisu uvijek vezane uza softver, već sistemsku integraciju, instalaciju, mrežna rješenja itd. - kaže Žitnik.
S druge strane, Tajana Barančić iz Astra inženjeringa smatra da su ukupne brojke mnogo veće od onih koje je iskazala jer svi podaci nisu bili dostupni te da softver nisu samo prodane licence.
- Sigurno da unutar tih tvrtki ima onih koje možda tamo ne pripadaju, ali isto tako jako je mnogo tvrtki koje se bave računalnim programiranjem, a nisu tako registrirane - kaže Barančić.
Ta analiza već dvije se godine radi u suradnji s udrugom izvoznika softvera Cisex, a njen predsjednik i direktor tvrtke Multicom Zoran Vujčić iz osobnog iskustva kaže da zbog visokih troškova produktizacije softvera i relativno malog obujma prodaje većina tvrtki pribjegava ugovaranju i fakturiranju usluga razvoja i upotrebe softvera umjesto naplati licenci. S druge strane, IDC-ova anketa razlikuje kategorije softvera i usluga.
- Mislim da je u tome ključna razlika. U svakom slučaju, točne je brojke teško dobiti i zbog različitih praksi knjiženja prihoda - kaže Vujčić.