Za razliku od primarne zdravstvene zaštite, hrvatski je bolnički sustav iznimno loše informatiziran, čulo se proteklih dana u Opatiji na drugoj konferenciji Hospital Days, čiji je organizator bila domaća informatička tvrtka IN2. Prvi čovjek te kompanije, Ante Mandić, u razgovoru za Lider kaže kako je informatika za državu uvijek tretirana tek kao (nepotrebni) trošak.
- Kada se govori o IT-u uvijek se priča o uštedama, no nisam beš preveliki pobornik da se to previše naglašava. IT može riješiti mnoge probleme, ali prije svega može osigurati dotok osnovnih informacija kako bi se ti isti problemi počeli rješavati. Ipak, valja reći da, kada govorimo o zdravstvu, pojam ušteda je više nego opasno pitanje i nikako ga ne traba stavljati u kontekst pacijenata, već isključivo u poslovne procese bolnica. Naše bolnice troše 60 do 70 posto svih novaca u zdravstvenom sustavu, a da nisu informatizirane. One su glavni potrošači novca u tom sustavu. Primarna medicina u Hrvatskoj troši oko tri milijarde kuna i možda je njena dobra informatiziranost jedan od razloga što taj segment zdravstva troši puno manje novca. Tu valja reći da je primarna zdravstvena zaštita morala biti centralizirana kako bi cijeli projekt uspio. Bez obzira što je to sve skupa trajalo desetak godina, nešto duže nego što se očekivalo, taj sustav danas funkcionira. U bolnicama to nije slučaj, pa tamo vlada kaos, jer čak ni poneki klinički bolnički centri nemaju nikakvu informatiku, odnosno, imaju 80-ak rješenja, pa tamo informatika više pridonosi povećanju entropije nego neke informatičke sređenosti. Ukratko, na sličan bi se način trebalo pristupiti informatizaciji bolničkog sustava kao što je to provedeno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
• Vi kao informatička tvrtka vjerojatno nudite svoje usluge I svoja rješenja za sređenje takozvanih BIS-ova, bolničkih informatičkih sustava?
- IN2 je nešto malo sudjelovao u informatizaciji primarnog zdravstva. Trenutno sa našim rješenjima držimo nekih 60 posto kreveta tako da imamo neku vrstu pregleda stanja. Ipak, ne želim reći kako se mi zalažemo da baš naše rješenje bude ono jedino, no svakako bi trebalo uvesti više reda u pogledu certifikacije, kako bi se propisalo što je to rješenje za bolnicu, kako mora izgledati i što mora sadržavati. Sada imamo situaciju da se prodaje, nudi i implementira baš sve i svašta, što može donijeti i velike štete samim paciientima, jer u ovakvom stanju ne znate tko sve i koje podatke ima i zna o kome.
• Vjerojatno je slična situacija i sa informatizacijom cijele države, poslovično neuređene i zapuštene, u kojoj su banalnost poput vađenja osobne karte ili prijave djeteta popriličan stres i problem?
- Da, cijela je zemlja podosta zapuštena kada je informatizacija u pitanju. Javni servisi su nam na početku, bez obzira što se o tome priča godinama. Ti naši javni servisi su tek na stupnju one gole informacije, ali da nešto obavite teško da postoji servis pomoću kojega to i možete. Primjerice, registrirati auto, podići vozačku dozvolu, ili produljiti osobnu kartu, to su stalno iste priče, jer se baš nikada ništa ne provodi. Za to treba centralizacija, ali i jaka politička volja koja baš uvijek izostaje. Mi sa državom nemamo neke bitne kontakte, jer se informatika uvijek percipira troškom, posebice danas u ovim teškim vremenima, kada se svi troškovi samo smanjuju i režu. Priča sa državom i informatikom je uvijek takva da potonja uvijek stradava, jer se ne uviđa da je ona sredstvo kojim se dugoročno mogu smanjiti troškovi poslovanja. Mislim da to nitko i ne razumije, s time da je nedostatak novaca sada i više nego odlična izlika.