28. srpanj 2016.

Intervju, Adrijan Barić: Na izvoznim smo projektima zaradili za opremu za projektiranje čipova

Redoviti profesor sa zagrebačkog FER-a Adrijan Barić mnogo ranije od hrvatskih poduzetnika detektirao je važnost izvoza kao ključa opstanka na tržištu. Vodio ga je zdrav razum. Rano je shvatio da novca u Hrvatskoj nikad neće biti dovoljno, a na pomoć države nije se preporučljivo oslanjati. Njegov Zavod za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) danas surađuje s najsnažnijim svjetskim tvrtkama za proizvodnju automobilske elektronike, a u nekim područjima jednako je konkurentan kao i superbogata svjetska sveučilišta poput Cambridgea ili Leuvena. Profesor Barić, svakako netipičan hrvatski izvoznik, ljubitelj umjetnosti i tehnologije, unatoč oštrim kritikama upućenih hrvatskoj državi i njezinom obrazovnom sustavu i izvoznicima, i dalje vjeruje da će Hrvatska jednom biti zemlja znanja. FER-ovi studenti daju mu nadu.

• Prvu priliku najteže je dobiti. Kako je vaša grupa na FER-u počela suradnju s velikim svjetskim tvrtkama. – Prvi FP6 europski projekt dobio sam 2003. godine i to je bilo prvi put da je jedna grupa s FER-a dobila priliku surađivati sa svjetski poznatim inozemnim tvrtkama i sveučilištima na području mikroelektronike. FP6 projekti najjači su europski istraživački projekti. Prvi je proboj uistinu uvijek najkompliciraniji i najteži. Nakon doktorata otišao sam na postdoktorat u Belgiju, na Sveučilište u Gentu. Pokraj Sveučilišta bila je smještena kompanija Alcatel Microelectronics te sam u sklopu programa na Sveučilištu surađivao s tom tvrtkom. Nakon što sam se vratio u Zagreb, slao sam upite kolegi iz kompanije Alcatel, s kojim sam tamo ostvario dobar odnos, o mogućem nastavku suradnje. U prvih šest mjeseci dvaput su me odbili, da bi treći put pristali i dali mi šansu. Danas se ta tvrtka zove ON Semiconductor. Riječ je o američkoj multinacionalnoj kompaniji nastaloj dijeljenjem Motorole na više dijelova. Bavi se izradom čipova sastavljenih dijelom od analogne, a dijelom digitalne elektronike. Partneri su nam na tome prvom projektu bile vodeće svjetske kompanije poput Robert Boscha, vodeće svjetske tvrtke za automobilsku elektroniku, i Cadencea, vodeće svjetske tvrtke za proizvodnju softvera za izradu čipova. Od sveučilišta uključenih u taj projekt tu je između ostalih bilo i Sveučilište u Cambridgeu, vodeće europsko sveučilište, te EPFL i Sveučilište u Leuvenu. U tome smo konzorciju moja grupa i ja jedini bili početnici, ali smo se snašli fantastično. Takvu tezu dokazuje i činjenica da 13 godina kasnije i dalje surađujemo s tvrtkom ON Semiconductor. To što ti netko da šansu, samo po sebi ne obećava uspjeh. Da ne radimo kvalitetno, brzo bismo ispali iz svih kombinacija.

• Što vas je potaklo da se orijentirate na izvoz? – Na FER-u smo s vremenom shvatili da nam državne financije neće moći osigurati sredstva za nove projekte i nabavu nove opreme te smo se orijentirali na europske projekte, dakle na suradnju s inozemnim sveučilištima i tvrtkama. S obzirom na to da smo rano počeli surađivati s velikim tvrtkama, brzo smo ispekli zanat jer je naše područje djelatnosti interesantno cijelom svijetu. Ti nam projekti ne omogućavaju da stavimo velike svote novca na stranu, već ponajprije da kupujemo novu opremu i zapošljavamo doktorande i istraživače, dakle baš ono što nam je nedostajalo, a za što nije bilo realno očekivati državni novac. Nismo radili neka velika istraživanja o tome kada je pravo vrijeme okrenuti se stranom tržištu, ni kako da to učinimo. Poveli smo se zdravim razumom i iskoristili našu šansu. Nakon toga prvotnog uspjeha mojega istraživačkog tima i još nekih kolega s FER-a, i ostali su zavodi pratili taj put, tako da danas na FER-u postoji niz primjera uspješnog poslovanja s inozemnim tvrtkama i sveučilištima, poput primjerice ekipe profesora Nikola Miškovića i njegovih podvodnih robota.

• Na čemu trenutačno radite? – Radimo na novim vrstama proba za mjerenje velikih strujnih i naponski impulsa koji se pojavljuju u automobilskoj elektronici. Pri mjerenju takvih impulsa postoje veliki problemi vezani uz elektromagnetske smetnje, ali mi smo došli na ideju kako bi se ta naizgled nepremostiva zapreka mogla riješiti povezivanjem električnog mjerenja i optičkog signala i prenošenjem signala preko optičkoga kabela, i čini se da smo na pravom putu. Ideja je jednostavna, ali je istraživanje vrlo zahtjevno i pred nama je još dosta rada. Godina uspješnog rada je iza nas, a do završetka projekta čekaju nas dvije godine. Drugi projekt je s AMS-om, tvrtkom koja proizvodi čipove za glavne proizvođače pametnih telefona na svijetu. S njom radimo na projektu koji je vezan uz elektromagnetsku kompatibilnost i modeliranje elektroničkih sklopova. Ukratko, u AMS-u žele da se sve simulacije odvijaju mnogo brže nego dosad, a uvjereni smo da ćemo im to omogućiti. Projekt je planiran na tri godine, a na njemu radimo već godinu i pol. Treći projekt koji upravo pripremamo je s još jednim od najvećih svjetskih proizvođača automobilske elektronike, tvrtkom Infineon. Svi inozemni projekti na kojima radimo uistinu su s vodećim svjetskim kompanijama.

Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Lidera.