Korona i biznis
29. siječanj 2016.

Izvođač može atestima ucjenjivati investitora

prof. dr. sc. Hrvoje Kačer
prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Tijekom gradnje izvođač radova mora izraditi ateste što je i koliko ugradio u objekt, što ga stoji minimalno. Dogodi li se nesporazum s investitorom, građevinar može prekinuti radove, ali i zadržati ateste. Investitor ih mora ponovno pribaviti, a to na većim objektima stoji i milijune kuna

Investicije, investicije, investicije... Mantra je to koju ponavlja i nova vlada i koja se ubraja u prioritete i novog premijera. U tu će se svrhu povući konkretni potezi, među ostalim ponešto će se srediti u javnoj upravi i pravosuđu, no to je polje prepuno mina, ponegdje  sasvim neočekivanih. Hrvatska je normativa, a možda još više hrvatska praksa, puna primjera pravih pravcatih apsurda, a malo se tko želi prihvatiti otkrivanja pravih pravnih problema i rada na njihovu rješavanju, bilo da je riječ samo o poboljšanju pravnih normi bilo i o promjeni prakse. Za jedan se primjer slobodno može reći bez pretjerivanja da je pravno nakaradan, a pogađa upravo one koji odluče investirati u npr. trgovački centar.

Golemi gubici

Dakle, svaki izvođač građevinar tijekom svojeg rada izradi ili naruči odgovarajuće ateste koji su dokaz što je i u kojim količinama ugrađeno u objekt. Bez njih  ne može se dobiti uporabna dozvola, dakle ni rabiti (legalno) neki objekt. U praksi se, sada već možemo reći često, događa da izvođači, kojima je pri ugovaranju, inače, na raspolaganju niz sredstava osiguranja za njihov angažman, od  mjenica, zadužnica, založnih prava, retencije do bankovnih jamstavaa, upravo takve ateste upotrebljavaju kao argument svojevrsne ucjene ako se sukobe s investitorom.

Ako ne uspiju naći zajednički jezik s njime, jednostavno za sebe zadrže te ateste i tako izazovu nemoguću situaciju. Naime, izvođača tijekom gradnje takvi atesti stoje malo, no ako izvođač koji ih ima sâm odustane od posla ili investitor iz raznih razloga ne želi dalje surađivati s njim, onda investitor mora pribaviti nove ateste, odnosno angažirati neku drugu ovlaštenu tvrtku ili instituciju. Budući da oni nisu vodili radove da bi utvrdili vrstu materijala i njihovu količinu, moraju bušiti na mnogo mjesta, što znači golem trošak i novca i vremena. Mnogi se investitori u tom slučaju nađu u teškoj dvojbi i  često pristanu na uvjete građevinara jer su novi atesti mnogo skuplja opcija.

Rješenje je jednostavno

U nekoliko nedavnih takvih događaja bila je riječ o milijunskim iznosima troškova, ali i o znatnom utrošku vremena, što je gradnju nepotrebno oduljilo i donijelo dodatne gubitke. Kad se, recimo, radi o velikom trgovačkom centru koji se planira otvoriti uoči božićnih blagdana i novogodišnjih praznika, dakle u vrijeme kad se svi se pripreme s ponudom robe za tu prigodu, takvo kašnjenje prava je katastrofa. 

Pri tome smatram da pravi krivac nisu poslovni partneri, koji su akteri nesporazuma, pa ni građevinar ucjenjivač koji ne želi dati ‘svoje‘ ateste, nego država koja nije donijela  pravi pravni okvir. A da je mogla i morala, to je sigurno točno. Nije nikakav problem propisati da izvođač mora presliku svakog atesta dostaviti uredu koji je izdao građevnu dozvolu, uz jasne sankcije, još je manji problem propisati obvezu bankovnog ili osobnog jamstva u slučaju bilo kakve manipulacije atestima koji nisu i ne smiju biti u statusu kao da su vlasništvo izvođača, jer logično je da sve o tome što je i koliko ugradio u objekt bude dostupno i onomu tko je gradnju financirao, odnosno do tada sagrađeno platio. Sve navedeno ne znači da izvođač možda nema pravo, a investitor krivo, znači samo da se njihov problem ne smije rješavati tako da atest bude sredstvo za ucjenjivanje.

Vježbalište za zakonodavca

Notorna je pak istina da se na građevinarima svaka vlast vježba donoseći i mijenjajući propise kao na tekućoj vrpci, često baš onda kad su se nekako uspjeli prilagoditi kriznim uvjetima i prečesto bez ikakva objašnjenja što se, primjerice, dogodilo s famoznim građevinskim licencijama. A građevinarstvo je, izvan svake sumnje, gospodarska grana koju je aktualna kriza ponajviše oštetila i tek će se u budućnosti vidjeti pravi razmjeri te štete. Na kraju, i domaće i strane investicije najčešće počinju gradnjom, a ako mogu zapeti na prvom sukobu s izvođačem radova i nepravednoj uskrati atesta, teško je vjerovati da će Hrvatska biti omiljena zemlja za investiranje.