Izmjenama i dopunama Pravilnika o doprinosima od 1. srpnja 2013. godine ukinuta je obveza plaćanja doprinosa namijenjenog za korištenje zdravstvenom zaštitom u inozemstvu za hrvatske osiguranike koji u države članice EU putuju u svrhu boravka, rada ili službenog putovanja.
Pravilnikom se uvode novi termini: ‘države članice’, koji se odnosi na države članice Europske unije te Švicarsku, Norvešku, Island i Lihtenštajn, i termin ‘inozemstvo’, koji se odnosi na sve ostale države. Naime, prema direktivama i uredbama EU koordinacija sustava socijalne sigurnosti provodi se na jedinstvenom tržištu rada koje je šire od prostora EU i obuhvaća i Švicarsku i države europskoga gospodarskog prostora koje su posebnim ugovorima vezane uz EU. Ulazak Hrvatske u članstvo EU rezultirao je pravom hrvatskih građana da se u državama članicama koriste pravom na hitnu medicinsku pomoć pod istim uvjetima kao građani tih država. Pravo se ostvaruje na temelju Europske zdravstvene iskaznice ili na temelju odgovarajuće potvrde Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koju treba pribaviti prije putovanja u spomenute destinacije. Europsku zdravstvenu iskaznicu hrvatskim osiguranicima izdaje HZZO besplatno na osobni zahtjev, a iskaznica vrijedi godinu dana. U slučaju službenih putovanja, boravka u svrhu školovanja, rada ili boravka po privatnom poslu u državama članicama EU hrvatski osiguranici od 1. srpnja 2013. godine više ne plaćaju posebni doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu.
Kombinirana putovanja Za službena putovanja i boravak u državama koje nisu članice EU (inozemstvo) i nadalje se obračunava i plaća posebni doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu. Kad je riječ o povezanim službenim putovanjima u više država koja obuhvaćaju i države članice i inozemstvo, doprinos se obračunava i plaća samo za kalendarske dane provedene u državama koje se u smislu propisa o doprinosima smatraju inozemstvom. Na primjer, ako je radnik iz Zagreba upućen na službeni put u Skopje, zatim iz Skopja u Atenu, iz Atene u Beograd, pa zatim povratak u Zagreb, radi pravilnog obračuna doprinosa za korištenje zdravstvenom zaštitom u inozemstvu treba utvrditi dane provedene na službenom putovanju u Makedoniji i u Srbiji, pa za te dane obračunati i platiti poseban doprinos. Stoga će neki poduzetnici možda trebati ustrojiti i voditi posebne evidencije o kalendarskim danima provedenima na službenim putovanjima koja obuhvaćaju više država, od kojih su neke dio EU, a neke se u smislu propisa o doprinosima smatraju inozemstvom.
Izračunavanje osnovice Pravila određivanja osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu, stopa doprinosa i način izvještavanja nisu izmijenjeni. Za svaki dan proveden u inozemstvu doprinos se obračunava na dnevni iznos najniže mjesečne osnovice, koja se za 2013. godinu izračunava tako da se 2753,45 kn podijeli s brojem dana mjeseca u kojem je obavljeno putovanje.
Na primjer, za svaki dan proveden na službenom putovanju u rujnu 2013. osnovica za obračun doprinosa iznosi 91,78 kn (2753,45 kn : 30 dana). Ako je osoba u inozemstvu provela pet kalendarskih dana, posebni zdravstveni doprinos treba obračunati na osnovicu u iznosu 458,91 kn (91,78 x pet dana). Stopa doprinosa iznosi 20%. Obveza plaćanja dospijeva 15. u mjesecu za službena putovanja obavljena u prethodnom mjesecu. U opisanom primjeru, za službeno putovanje u rujnu doprinos treba platiti do 15. listopada, a obrazac ID za listopad na kojem poslodavac izvještava Poreznu upravu o plaćenom iznosu doprinosa treba dostaviti do 15. studenoga 2013.
Izaslani radnici Izaslani radnici su radnici koje je poslodavac iz Hrvatske na ograničeno razdoblje uputio na rad u drugu državu, a oni u tom razdoblju ostaju socijalno osigurani u Hrvatskoj kao matičnoj državi. Vrijedi i vice-versa, izaslani su i radnici koje je inozemni poslodavac na određeni rok uputio na rad u Hrvatsku, a oni za to vrijeme nisu osigurani u Hrvatskoj, već su ostali osiguranici socijalnog osiguranja matične države. Kad je riječ o izaslanim radnicima koje poslodavac iz Hrvatske upućuje na rad u drugu državu, prema kriteriju obveze plaćanja posebnog doprinosa za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu razlikujemo tri skupine država: države članice EU, države koje nisu članice EU, ali s kojima Hrvatska primjenjuje bilateralni ugovor o socijalnom osiguranju, i ostale države, s kojima Hrvatska nema zaključen ugovor o socijalnom osiguranju.
U slučaju kad je hrvatski radnik od strane tuzemnog poslodavca izaslan na rad u drugu državu članicu EU, hrvatski poslodavac za radnika od 1. srpnja 2013. godine ne plaća posebni doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu. To se odnosi i na radnike koji su na temelju bilateralnih ugovora izaslani prije ulaska Hrvatske u članstvo EU, a trajanje izaslanja proteže se i nakon 1. srpnja 2013.
Bilateralni ugovori Za radnike koji su izaslani na rad u države koje nisu dio EU, a s kojima Hrvatska primjenjuje bilateralne ugovore o socijalnom osiguranju (Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kanada, Australija i Turska) i nadalje treba plaćati posebni doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu. U tom se slučaju taj doprinos ne obračunava na istu osnovicu i prema istoj stopi kao za inozemna službena putovanja. Osnovica za obračun doprinosa je mjesečna plaća na koju bi radnik imao pravo da radi u Hrvatskoj, uvećana za 20 posto. Stopa doprinosa iznosi 10 posto, a obveza dospijeva pri isplati plaće, odnosno najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec.
U slučaju upućivanja radnika u svrhu rada, školovanja ili drugog razloga u države koje nisu članice EU i s kojima Hrvatska ne primjenjuje bilateralne ugovore o socijalnom osiguranju, također treba obračunati i platiti posebni doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu (npr. za SAD, Brazil, Rusiju i dr.). Osnovica i stopa doprinosa ovise o dužini boravka u inozemstvu. Za tu je skupinu država moguće ishoditi i oslobađanje od obveze plaćanja posebnog doprinosa. Naime, ako je za vrijeme boravka u inozemstvu radniku na neki drugi način osigurana zdravstvena zaštita, poslodavac može od HZZO-a zatražiti oslobađanje od obveze plaćanja posebnog doprinosa za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu, o čemu HZZO odlučuje rješenjem.